FOTO / Bosna i Hercegovina u malom u dalekom Sydneyju
"Naša djeca ovdje u Australiji pokazuju veliko zanimanje i želju da saznaju što više o Bosni i Hercegovini", otkriva nam Kulić-Vugdalić. "Mislim da su roditelji u njihova srca neminovno ulili ljubav prema BiH, ali oni definitivno gaje jaka osjećanja i prema Australiji, zemlji u kojoj trenutno žive".
Poštujući činjenicu da se ta djeca osjećaju dijelom australskog društva i da bolje vladaju engleskim jezikom, ali se pritom trudeći da ojačaju spone sa prvobitnom domovinom njihovih roditelja, u Bosanskoj etničkoj školi svake godine edukuju oko pedeset učenika, uglavnom osnovnoškolaca.
Djeca rado uče o jeziku, hrani, nošnjama, muzici...
Od prošle godine bosanski jezik je uveden kao izborni predmet i u srednje škole, s ponosom navodi naša sagovornica.
Nastava u BES-u se održava svake nedjelje po dva sata, na bosanskom jeziku.
"Najkvalifikovaniji predavači i asistenti, koju su diplome stekli uglavnom u BiH, na početku svake školske godine sastavljaju plan i program rada te radne listove za svako od četiri tromjesečja, s obzirom na to da slijedimo periode školske godine u Australiji. Trenutno smo u trećem tromjesečju i obrađujemo tradiciju Bosne i Hercegovine, učeći o našoj hrani, narodnim nošnjama, muzici... Radni listovi obiluju lijepim tekstovima, protkani su i gramatičkim pravilima, a sve to je ukrašeno šarolikim ilustracijama", objasnila je predsjednica Školskog odbora za Klix.ba.
Djeca najviše uživaju u čitanju zanimljivih pripovijetki.
"U prošlom tromjesečju, recimo, učenici su se posebno zabavili pravljenjem nacrta porodičnog stabla. Žele naučiti i nove riječi", kaže Kulić-Vugdalić i dodaje kako nije primijetila da im nešto od gradiva teško pada.
Respektabilan imidž male bh. zajednice
Zbog izuzetne motivisanosti i marljivosti, na kraju svakog tromjesečja škola za učenike i njihove roditelje upriliči zabave poput mini diskoteke i maskenbala, a zajedničke proslave rođendana postale su im tradicija. Različite manifestacije, konkursi, poput onog za najbolji literarni rad, samo su neke od aktivnosti kojima se želi potaknuti što više budućih polaznika škole da se pridruže BES-u.
Na pitanje o tome koliko je jaka naša zajednica u Australiji, Kulić-Vugdalić je izjavila: "Bosanska zajednica je veoma mlada, u poređenju sa grčkom ili talijanskom, a također i ne baš previše brojna, u poređenju sa arapskom ili kineskom, ali je dosad izgradila respektabilan imidž, u velikoj želji da okupi svoje ljude, sa njima očuva njihovu religiju, kulturu i jezik pod ovim parčetom neba".
Dobrodošlica svim poznatim ličnostima
Od gostiju iz BiH najčešće ih posjećuju estradnjaci te povremeno vjerski lideri i političari, ali bi voljeli da u Australiju dođe više umjetnika, glumaca, književnika, slikara...
"Mislim da su svi oni koji su imali priliku gostovati na najmlađem kontinentu ponijeli lijepe uspomene. Sjećam se riječi Dine Dervišhalidovića da je Australija jedina zemlja uz BiH gdje bi možda nekad i budućnosti mogao i želio živjeti", ispričala nam je Maida.
O zemlji u kojoj živi ima samo riječi hvale.
"Moramo biti iskreni i reći da je ovo izuzetna zemlja u svakom smislu. Ljudi bh. porijekla, pa i oni najmlađi, veoma su cijenjeni ovdje, jer se ističu svojom vrijednošću, spremnošću prihvatanja obaveza, inteligencijom, kao i osobenim stilom, kulturom ponašanja, pa i odijevanja. Općenito, veliki dio nas je zadovoljan životom u ovoj prostranoj zemlji. Činjenica je da Australija podstiče multikulturalizam i sa lakoćom prihvata različite jezičke grupe, no ipak je bitno poznavanje engleskog jezika, da bi se pojedinac uklopio u sve sfere života".
Raduje nas bosanski duh, a brine surova bh. realnost
Zahvaljujući internetu, bh. građani u Australiji redovno prate dešavanja u našoj zemlji.
"Raduje nas kad vidimo da naši ljudi nisu zaboravili uživati u životu, nisu izgubili smisao za lijepim, raduje nas i taj bosanski duh. Sa druge strane, brine nas sve ono što brine i građane BiH, surova realnost poput teške ekonomske situacije i činjenice da BiH još uvijek nema mjesto u Evropi koje zaslužuje", riječi su naše sagovornice, koja svoje sinove odgaja tako da znaju i poštuju porijeklo svojih roditelja i da vole BiH, bez obzira na to gdje odluče živjeti u budućnosti.
Maida u Sarajevo dolazi onoliko često koliko joj dozvoljavaju obaveze i kaže da joj ne treba puno da se uklopi u ovdašnji ritam života.
"Tad mi se čini da Sarajevo nikad nisam ni napuštala. Zapravo, kada bolje razmislim, i nisam, jer je ono uvijek u mom srcu, baš kao i cijela BiH, pa se zato trudim da ovdje u Sydneyu budem njen dostojan ambasador, baš kao i mnogi drugi Bosanci i Hercegovci koje je sudbina dovela u ovu prirodom raskošnu zemlju", poručila je za kraj Kulić-Vugdalić.
