Covid pacijenti iz Tuzle građane pozvali na vakcinaciju: Ne dozvolite sebi našu sudbinu
U odnosu na ostatak Bosne i Hercegovine, Tuzlanski kanton u protekla dva mjeseca prednjači po broju preminulih usljed komplikacija izazvanih koronavirusom, a proces vakcinacije i dalje se sporadično odvija. Razlog je u nedovoljnoj zainteresiranosti građana, iako nadležni poručuju da vakcina ima sasvim dovoljno.
Na bolničkom liječenju u ovom trenutku najviše je pacijenata koji nisu vakcinisani nijednom dozom, dok su u Covid respiratornom centru smještene 24 osobe, a u periodu prije infekcije koronavirusom nijedno od njih nije se odlučilo podvrgnuti imunizaciji. Nakon što su prošli kroz pravu životnu golgotu, danas se iz njihovih usta čuje kajanje.
Promjena mišljenja o vakcinaciji
Po liniji između života i smrti kretao se i Tuzlak Semir Hukić, koji je trenutno u završnoj fazi liječenja u respiratornom centru, a uskoro se očekuje njegovo izmještanje na drugo odjeljenje. Priča nam da u vakcinu prvobitno nije vjerovao, međutim, mišljenje je sada promijenio.
"Svi smo mi ovo od samog početka gledali s velikom dozom skepse i strah od vakcine kao neispitane i neistražene bio je veći. Eksplicitno nisam bio ni za, ali ni protiv, mislio sam da će nas uz Božiju pomoć sve ovo zaobići. Međutim, ono me 'zakačilo', a u određenim trenucima sam mislio da mi je kraj. Ako će preventivno vakcina pomoći, preporučio bih svima da se vakcinišu. Ne bih da se bježi od vakcinacije, pa makar i neka se srce smiri", kaže nam Hukić.
Nakon prolaska kroz bolničke hodnike kroz koje dominira intenzivan zvuk respiratora i ostalih medicinskih uređaja, dolazimo do sobe u kojoj leži Osman Butković. Kaže da su mu tuzlanski ljekari spasili život.
"Prva četiri dana sam mislio da ću umrijeti, međutim, ljekari su me uspjeli spasiti. Za sebe ću otvoreno reći da sam bio 'budala' jer se nisam želio vakcinisati. Ali, sada vjerujem da se treba vakcinisati na vrijeme i slušati šta nam ljekari govore. Građanima savjetujem i molim ih da se vakcinišu, kako im se ne bi desilo ovo što je meni", navodi Butković.
O svim pacijentima u Covid respiratornom centru kontinuirano brine tim ljekara i medicinskih tehničara. U toj grupi je i medicinska sestra Sabina Miletić, koja već 14 godina radi u Jedinici intenzivne njege Klinike za anesteziologiju i reanimatologiju Univerzitetskog klinčkog centra u Tuzli, a kako nam kaže, vrijeme provedeno u crvenoj covid zoni ni sa čim se ne može porediti.
"Četiri sata koja mi provedemo u jednom turnusu su veoma teška, ne zbog uniforme, već pacijenata. Dajemo maksimum od sebe kada je riječ o njezi, ali veoma je teško gledati njihovu borbu za zrak. Trudimo se usmjeriti ih na pravilno disanje i okretanje", ističe Miletić.
Života ima i nakon respiratora
Ova medicinska sestra kaže da građani covid-19 i dalje shvataju nedovoljno ozbiljno, apelujući na sve da se vakcinišu, kako bi izbjegli teška životna stanja. Njeno mišljenje dijeli i specijalizant anesteziologije i reanimatologije Jasmin Kalesić, koji navodi da postoji život i nakon respiratora.
"Samo donošenje odluke za priključenje pacijenta na respirator je najteže. Ovi uređaji se već decenijama koriste u svijetu i milioni pacijenata su mimo covida bili priključeni te su im spašeni životi. Kada je riječ o covidu, on pacijenta dovodi u veoma teško stanje, uz generalno lošiju prognozu za preživljavanje. Međutim, kod nas je veliki broj njih preživio, tako da mogu reći da respirator ne znači kraj, već spas života", navodi Kalesić.
Tuzlanski kanton se na platou četvrtog vala pandemije nalazi već dva mjeseca, a situacija se i dalje ne smiruje. Na bolničkom liječenju dosad su se nalazile sve dobne skupine, a kada je riječ o ranije stečenim oboljenjima, prednjačili su građani koji imaju hipertenziju, dijabetes, ali i pretilost.
"Na prste jedne ruke možemo prebrojati vakcinisane pacijente koji su imali težak oblik covida, zbog čega smo ih morali smjestiti u naš centar. S druge strane, kada je riječ općenito o procesu nakon izlaska iz bolnice, imali smo pacijente koji su se oporavljali brže, ali i sporije. Sve je to individualno, ali kod pacijenta koji je imao teži oblik bolesti, oporavak je sve sporiji. To se posebno odnosi na one koji su bili priključeni na respirator, jer se nakon tog procesa upućuju na fizikalni i respiratorni tretman", pojašnjava nam specijalistica anesteziologije i reanimatologije Lejla Dedić-Simendić.
Naučni radovi tuzlanskih stručnjaka
Iako pandemija traje već skoro dvije godine, covid-19 i dalje je predmet istraživanja medicinskih stručnjaka, s obzirom na to da svako malo novi soj sa sobom donese drugačije djelovanje na ljudski organizam. Ovo oboljenje, kao najveća pošast 21. vijeka predmet je analiza i ljekara iz Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli, koji je poznat po izrazitoj posvećenosti naučno-istraživačkom radu.
"Do ovog trenutka iz našeg tima niko nije objavio naučni rad, s obzirom na to da nemamo vremena zbog velikog broja pacijenata i obima posla koji nam se nameće. Međutim, mi ih u pripremi imamo, a također prema podacima, neki od njih, koji su u strogoj korelaciji s covidom-19, su prošli i na etičkom komitetu. Uz to, imamo i prijava doktorskih disertacija koje se tiču ove tematike", kazala nam je Jasmina Smajić, načelnica Klinike za anesteziologiju i reanimatologiju Univerzitetskog kliničkog centra u Tuzli.
U Tuzlanskom kantonu trenutno je koronavirusom aktivno zaraženo 1.519 osoba. Kada je riječ o imunizaciji, jednom dozom vakcine pokriveno je 32,39 posto stanovništva, obje je primilo njih 26,94 posto, dok se po treći put vakcinaciji podvrgnulo 0,25 posto građana. Takozvanu booster dozu trenutno mogu dobiti posebne skupine pacijenata, uz zdravstvene radnike.
S druge strane, od početka pandemije do danas u ovom kantonu preminulo je 1.457 osoba, a najviše njih je iz perioda u kojem je aktivna delta mutacija koronavirusa.
Analiza visoke stope smrtnosti još uvijek nije izvršena, ali su pokrenute inicijative da se uradi istraživanje kako bi se došlo do decidnih rezultata koliko je osoba umrlo direktno od covida-19, a kod koliko njih je ovo oboljenje samo dodatno izazvalo nastanak letalnog ishoda, shodno ranije stečenim komorbiditetima te nemogućnosti organizma da se izbori s napadom virusa.