Da li je Borut Pahor prije 45 dana pomogao da se pritisak službenog Zagreba na BiH ublaži
U čitavoj zbrci povodom objave dokumenta, nekako je zanemarena uloga predsjednika Slovenije Boruta Pahora, koji je posjetom Predsjedništvu Bosne i Hercegovine početkom marta ove godine, ničim izazvan, pružio šansu bosanskom političkom faktoru da smanji diplomatski pritisak Hrvatske, koji posljednjih mjeseci doživljava svoju kulminaciju.
Prilikom posjete, birajući riječi, kazao je da se u Evropi razgovara o mirnom raspadu BiH, da bi na kraju postavio pitanje članovima Predsjedništva da li su oni za "mirni razlaz" BiH. Pahor očito nije došao da bi postavljao pitanja na koja zna odgovor, već da upozori bosanskohercegovačku stranu na opasnu diplomatsku igru koja se dešava daleko izvan dosega naše diplomatije. Naravno, predsjednik Slovenije danas tvrdi da nije vidio "non-paper", niti ga je spomenuo direktno Komšiću i Džaferoviću, međutim, time je izbjegao da on direktno kompromituje Janeza Janšu, a ostatak posla je prepustio spomenutom dvojcu. Vejrovatno je imao i neke druge ambicije, ali to za nas i nije toliko značajno.
Sve se to dešava u trenutku dok vlasti Republike Hrvatske pišu svoj "non-paper", na prvi pogled dosta blaži, ali suštinski devastirajući za bosanskohercegovačke državne interese, jer poziva na promjenu izbornog zakona u smjeru trajnog etničkog "zaključavanja" Federacije BiH, a time i Bosne i Hercegovine. Nekih dvadesetak dana kasnije ministar vanjskih poslova Gordan Grlić-Radman predaje hrvatski "non-paper" u Brisel tvrdeći da je dobio podršku mnogih evropskih zemalja. Razgovor o samom sadržaju u Briselu je bio zakazan za 19. april, a posjeta Sarajevu nekoliko dana ranije.
Vjerovatno s informacijom predsjednika Slovenije Komšić i Džaferović uspjevaju doći do sadržaja slovenskog "non-papera", uz pomoć prijateljski nastrojenih političkih i medijskih krugova u Sloveniji. Samo puštanje informacije se tempira u trenutku kada je hrvatska diplomatija nastojala sav fokus prebaciti na sadržaj svog "non-papera".
Međutim, hrvatske vlasti su prilikom traženja podrške za "non paper", napravile jedan mali, ali bitan previd. Čak i ako Hrvatska nije imala nikakvog upliva u pisanju slovenačkog non papera, tražila je i dobila potpis i podršku Slovenije, čije vlasti su svojim dokumentom podržale sve nacionalističke snove balkanske desnice. Time je Hrvatska diskreditovala svoj "blaži" dokument, jer kako inače prihvatiti podršku vlade Slovenije koja kuje planove dodatnog rasparčavanja Bosne i Hercegovine, dok se iskazuje podrška za njen "suverenitet i teritorijalni integritet". Teško je zamisliti da Hrvatska ništa o tome nije znala.
Umjesto da u javnosti dominiraju tvrdnje službenog Zagreba kako će Izborni zakon donijeti "stabilnost" Bosne i Hercegovini, već desetak dana slušamo priče da "non-paper" ne postoji, do toga da možda i postoji, ali začudo, niko ga, kako kažu, nije vidio. Povezujući se sa svim mogućim desničarskim liderima u regiji, ne računajući otvorenu podršku ruske politike, hrvatske vlasti su negdje morale i pogriješiti, ne zato što su one možda sukreator Janšinog dokumenta, u što sumnjamo, već zato što ne prezaju od bilo čije podrške u politici prema BiH.
Razgovor o sadržaju hrvatskog "non-papera" u Briselu, zakazan za danas, pomjeren je za 10. maj, što može biti dijelom povezano s nedavnim događajima i pokazatelj interesa zvaničnika EU da (ne)prihvate ciljeve službenog Zagreba kao svoje.
Upravo tu se moguće nalazi odgovor na pitanje "zašto se čekalo 40 dana" da Komšić i Džaferović izađu u javnost, a ne u motivu skretanja pažnje s katastrofalne politike upravljanja pandemijskom krizom. Na kraju krajeva, nije spomenuti dvojac vremenski diktirao političke poteze službenog Zagreba, već je upravo bilo obrnuto.
Također, objavljivanje dokumenta ostavilo je Milorada Dodika i Dragana Čovića nepripremljenim te umjesto da, dok traje otvoren pritisak na bosanski politički faktor u vezi s Izbornim zakonom, "ne talasaju" previše, smire tenzije, i pozivaju na "jednakopravnost", koju drugima osporavaju, prvi se zabavio svakodnevnim pozivanjem na "mirni razlaz", a drugi je poslao jasnu poruku, "trebamo napraviti reforme u BiH da ne bismo pričali o razlazu".
S tim u vezi, bez obzira na to kako neko tumačio porijeklo i ciljeve slovenskog dokumenta, jednom kad se želje iz hrvatskog "non-papera" ispune, a Bosna i Hercegovina ostane prazna ljuštura bez ikakvih mehanizama zaštite, neće proći dugo da slovenski postane dokument o kojem se otvoreno razgovara u Briselu, a ne samo po hodnicima evropskih institucija.
Kako izgleda vožnja magistralom kod Jablanice? Srušeni mostovi, barijere na cesti i odroni puta
