Zanimljiva podjela
100

Da li je glasanje sudija u Ustavnom sudu o apelaciji Komšića razotkrilo SDA i međunarodnu zajednicu

F. H.
Foto: N. G./Klix.ba
Foto: N. G./Klix.ba
Sudije Ustavnog suda Bosne i Hercegovine su odbili apelaciju kojom se tražila ocjena ustavnosti izmjena izbornog zakona i Ustava Federacije BiH koje je nametnuo Christian Schmidt. Sudije su odluku donijele preglasavanjem, ali ne na način na koji je dio javnosti možda očekivao.
Koliko je bilo teško donijeti odluku o odbijanju apelacije koju su podnijeli Komšić i Džaferović pokazuje da je čak troje sudija izdvojilo svoje mišljenje i smatralo apelaciju opravdanom. Ono što je iznenadilo javnost jeste da su mišljenje osim Mirsada Ćemana izdvojili i strane sudije Njemica Angelike Nussberger i Albanac Ledi Bianku.

Odluka je usvojena zahvaljujući glasovima Valerije Galić, Zlatka Kneževića, Helene Keller i što je posebno zanimljivo Seade Palavrić.

Ne ulazeći u pravne meritume za odluku, jasno je da političku korist od nje imaju visoki predstavnik Christian Schmidt koji bi u slučaju da je Ustavni sud proglasio neustavnim izmjene bio apsolutno kompromitovan i politički osramoćen.

Druga strana koja je politički profitirala od ove odluke je SDA koja je zahvaljujući tome što su Schmidtove izmjene ostale na snazi i dalje u situaciji zahvaljujući položaju Refika Lende kao potpredsjednika da se nada opstanku u vlasti Federacije Bosne i Hercegovine bilo u tehničkom mandatu bilo kao dio neke nove političke prekompozicije.

U javnosti se prije donošenja odluke stvarala slika da će ključnu ulogu odigrati strane sudije pod pritiskom dijelova međunarodne zajednice, međutim u konačnoj odluci presudni glas je bio članice Ustavnog suda iz Federacije BiH (Bošnjakinje) Seade Palavrić.

Glasanje je pokazalo da sutkinja iz Njemačke Angelika Nussberger nije osjetila potrebu da "spašava kožu" svome sunarodnjaku Christianu Schmidtu nego je glasala da su njegova nametanja bila protivustavna.

Sada dolazi do pitanja glasanja sudija iz reda bošnjačkog naroda. Mirsad Ćeman i Seada Palavrić su na svoje pozicije u Ustavnom sudu izabrani iako su prije izbora bili birani u parlamente kao dio SDA.

Mirsad Ćeman je u periodu od 1990. do 2006. godine biran je za poslanika u zakonodavnim organima u Bosni i Hercegovini, a Seada Palavrić je od 1996. do 2002. godine bila je zastupnica u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH. Od 2002. do 2005. godine bila je zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Palavrić je članica Ustavnog suda BiH postala 2006. godine, a Ćeman 2008. godine.

Ovakvim glasanjem dobrim dijelom su srušeni mitovi o tome da postoji neka zavjera unutar Ustavnog suda, ali također pokazalo se i da sudije koje su izabrani kao očiti favoriti političkih stranaka ne glasaju uvijek u istom smjeru.

Naime, glasanje se može tumačiti i na način da je odlučujući glas za odbranu ustavnosti Schmidtovih nametanja dala sutkinja koja je u sudijsku stolicu došla iz parlamentarne stolice SDA, ali je na taj način očuvala i SDA u životu.

Iako je Šefik Džaferović tadašnji član Predsjedništva, a i član SDA bio zajedno sa Željko Komšićem podnio apelaciju, podijeljeno glasanje sudija izabranih iz redova i uz podršku SDA može bude indikativno o trenutnim političkim ciljevima ove stranke.

Dok je SDA gradila sliku toga da se bori za državni interes i podnosi apelaciju čije bi usvajanje otvorilo mogućnost da prestanu biti nezaobilazan faktor u formiranju vlasti, sa druge strane upravo je glas sutkinje bivše članice SDA bio na neki način presudan.

Ne treba zanemariti ni informaciju da se prema raznim izvorima prije donošenja odluke dešavalo se snažno lobiranje kod pojedinih stranih sudija da ne glasaju protiv Schmidtovih odluka.

U toku operacije "spašavanja vojnika Schmidta" došlo je do nezvaničnog podudaranja interesa dvije suprostavljene strane, dijela Međunarodne zajednice oličene u Schmidtu i struktura SDA koje stvaraju sliku da se protive odlukama visokog predstavnika, ali bez obzira na to iz odluka izvlače dnevnopolitičku korist i štite svoje pozicije.

Činjenica je da se svaka odluka Ustavnog suda, i to ne samo u Bosni i Hercegovini, gleda kroz političku dimenziju, a glasanje sudija može biti simptomatično o tome šta su prave želje političkih stranaka sa kojima su bili povezani.