Danas je svjetski dan vatrogasaca: Posjetili smo Vatrogasno društvo Ilidža

Nakon završetka rata, Vatrogasnom društvu Ilidža se vraća stari naziv.

"Moram da istaknem za vrijeme agresije veliki značaj vatrogasnog društva u spašavanju ljudi, imovine, dostavi vode vode i hrane na slobodnim teritorijima. Također, pripadnici Vatrogasnog društva su na lokalitetu Igmana i Bjelašnice vršili dostavu vode za Armiju RBiH", rekao je Imamović.

Općinu Ilidža su tokom proteklog perioda pratile razne vremenske nepogode gdje su vatrogasci bili 24 sata uz građane.

Imamović sa ponosom ističe da tokom svih tih vremenskih nepogoda ni jedan život nije nastradao.

"Ovo je jedan human posao, ljudi žrtvuju sopstveni život da bi spasili nečiji život i imovinu. Prirodno je da se ljudi boje vatre i vode u vrijeme poplava, a jedini koji idu i u vatru i u vodu kako bi spasili nečji život i imovinu su vatrogasci", naglašava Imamović.

Vatrogasno društvo Iližda je danas opremljeno najsavremenijom opremom, posjeduju opremu za spašavnje sa visina, opremu za spašavanje pod vodom, iz ruševina, za vrijeme saobraćajnih nesreća. Mogu se pohvaliti i voznim parkom sa novim vozilima.

Humanost ne zna za granice

Da je tačna ona narodna izreka "Na muci se poznaju junaci" svjedoči i to što članovi Vatrogasnog društva ilidža pomažu i kolegama iz drugih općina, kantona i entiteta.

"Za vrijeme poplava 2014. godine radili smo sa kolegama iz Maglaja, Konjica, Jablanice, RS-a. Gdje god se ukaže potreba, tu smo da pomognemo", ističe Nijaz Imamović.

Vatrogasno društvo Ilidža broji 110 vatrogasaca, od kojih je 38 aktivnih članova koji su u svakom trenutku spremni da odgovore svim zadacima.

Vatrogasac može biti samo onaj ko voli ovaj posao, ko ga osjeća i ko je spreman suočiti se lice u lice sa opasnošću.

Tokom svoje vatrogasne karijere, mnogo je izazova i momenata koji se pamte. Nijaz je sa nama podijelio anegdotu koja najbolje opisuje koliko je biti vatrogasac jedan human posao.

"Gorio je stan, a pred zgradom je bio sve veći broj stanara, vlasnici tog stana i jedan dječak od šest-sedam godina koji plače i govori 'Izgorjeće mi biciklo'. Ja sam tada skinuo šljem sa glave da bi me on bolje vidio, upita sam gdje je biciklo i on mi je rekao: 'Čika vatrogasce, u stanu je biciklo'. Iako je bila velika koncentracija dima, uzeo sam opremu i ušao u stan. Zbog prevelikog dima nisam mogao odmah da pronađem biciklo, ali sam ga po izlasku pronašao. Sjećam se bilo je žute boje. Kada sam izašao iz stana sa tim biciklom i dao ga dječaku, osjetio sam neopisivu količinu sreće, radosti i ponosa. U stanu je sve izgorjelo, garderoba, ali je dječaju bilo bitno to biciklo i ja sam mu gao spasio", priča nam Nijaz.

Vatrogasna društva djeluju na poziv dispečera, ali oni svakodnevno i bez poziva dispečera izlaze na intervenicije.

Imamović kaže da je nekad u mjesecu manji broj intervencija, a da nekada naiđe period sa većim brojem intervencija, pogotovo na proljeće kada dolazi do čišćenja bašta, ali i namjernih paljevina.

Dodaje da je ovo jedan posao kod kojeg se ljubav prenosi s koljena na koljeno. Nijazov otac je također bio vatrogasac, a onda i predsjednik ovog vatrogasnog društva.

"Ovaj se posao zavoli od malena, ja sam to naslijedio, isto kao i moj brat", kazao nam je on za kraj razgovora.

Vatrogasno društvo Ilidža zahvaljujući trudu i radu koji postiže, ima ogromnu podršku općine i Kantona Sarajevo.