Danis Tanović, Minka Muftić i Dino Mustafić se emotivno oprostili od Jove Divjaka
"Jovu sam upoznao na Trebeviću, u rovu u odbrani grada. Prišao mi je i pitao šta radim tu. Čudno mu je bilo da vidi vojnika s kamerom, meni generala na prvoj liniji fronta. Za svakog bi imao vremena, zanimalo ga sve, kako smo i šta nam treba. General koji je govorio 'Ne pucaj', umjesto 'ubij', ušao je u naša srca i zauvijek ostao u njima. Nakon rata, Jovo je odlučio da vrati činove onima koji nisu znali cijeniti čojstvo. Umjesto da živi od stečene slave, nije dozvolio da mu se ime okalja u postratnoj tranziciji. Umjesto toga, odlučio je napraviti armiju obrazovanih i pametnih. Odlučio je da pokaže kako se gradi društvo i BiH. 7.000 stipendija, djece i mladih kojima je pomogao u školovanju. To je u vojničkom slengu divizija koju je Jovo poveo u bolje sutra", rekao je Tanović.
Kako ističe, Divjak je bio general kojeg su svi cijenili.
"Jovo je bio general čijeg smo se mišljenja bojali, ali ga i cijenili. Često bih ga sretao u pozorištu, zanimalo me njegovo mišljenje, jer je umjetnost shvatao ozbiljno. Volio bih da sam mu posljednji put rekao koliko mi znači što ga znam, koliko ga svi volimo i cijenimo to što je uradio za nas. Dragi Jovo, hvala ti za sve", zaključio je Tanović.
Istaknuta bosanskohercegovačka glumica Minka Muftić naglasila je kako je u ovom času govoriti o Jovanu Divjaku neopisivo teško i bolno, ali da s druge strane riječi same naviru.
"Od rata smo imali mnogo susreta. U vrijeme rata poznanstvo s njim je učinilo da najteži period u našim životima bude lakši. Obilazio je grad, tješio sve koje je susretao, u razgovoru s njim ljudi su nadilazili strah i postajali optimisti kakav je bio sam. Njegova neposrednost, toplina, ulijevala je nadu i dala snagu da se prebrodi i najgore. U svemu tome bio je dostojanstven i nepogrešivo je imao pravu riječ u svakom trenutku. Razgovori s njim bili su veliko bogatstvo. Široka je bila lepeza njegovih interesovanja. Obilje drugih tema, književnosti, literature, filozofije, joge, bilo je fascinantno i činilo ga suverenim u svakoj diskusiji. Puno se toga može naučiti, ali Jovo je posjedovao harizmu s kojom se čovjek rađa. Svi su to prepoznali, a uz to je poštovao i duboko volio ljude. Umjesto mržnje, odabrao je ljubav", rekla je Muftić.
O kakvom se čovjeku radilo Muftić je naglasila kako dovoljno govore i nagrade koje mu je dodijelila i sama Francuska.
"Kao nacija visoke kulture, Francuska mu je dodijelila 'Legiju časti'. Posljednja predstava koju smo odigrali u Narodnom pozorištu bila je premijera predstave 'To nigdje nikad nije bilo', na koju je Jovo uspio doći. Bila sam beskrajno sretna i svima nam je to puno značilo. Za mene je Divjak postao naš Mahatma, naša velika duša Bosne i Hercegovine. Dragi moj generale, viteže, dobri čovječe, odmori se i počivaj u miru", zaključila je obraćanje Muftić.
Dino Mustafić je tokom emotivnog obraćanja naglasio kako su rijetki ljudi bili hrabri poput Jovana Divjaka.
"Imponirao je vojničkim držanjem, znanjem i spremnošću da stane na stranu slabijeg. Jer je znao da se u Bosni branilo pravo na život. U takvim zlim vremenima, oni koji imaju srce nisu imali izbora, pa tako ni Divjak, morao je braniti svoju principijelnu solidarnost s nemoćnim. Rijetki su bili hrabri poput njega, koji nisu htjeli otići na smetljište historije kao fanatični nacionalisti i ubice", rekao je Mustafić.
Naglasio je kako je uvijek bio podrška svojim saborcima, ali i svim građanima.
"Bio je uvijek podrška saborcima i građanima. Tako je ostao s nama pola stoljeća, pokazujući da je svako generalizovanje glupost, a podjela na 'mi i oni' historijski falsifikat. Njegovo nošenje bosanske uniforme je moralna lekcija svima onima koji ne pristaju priznati da postoje dobri i loši ljudi, a ne dobri i loši narodi", rekao je režiser.
Na kraju, istakao je kako je bio idealan gledalac i da je bila velika čast igrati pred njim.
"Posljednji put smo se vidjeli u pozorištu, na posljednjoj mojoj premijeri. Evo detalj kakav je on bio znalac. Godinama je bio vodič kroz Sarajevo i linije odbrane gostima festivala MESS. Kao naknadu, darovali smo mu set karata za sve predstave, koje nije propuštao. Kada mu se nije svidjela, znao me nazvati i pitati: 'Što si ovo doveo?'. Tražio sam izgovore te govorio kako je to veliki iskorak za njih, ali je on odgovarao: 'Neka prave iskorak kući, sljedeći put pazi'. Bio je idealan gledalac, otvoren za nova iskustva i radoznao. Bila je velika čast igrati pred njim. Mi u teatru se opraštamo aplauzom od naših kolega i molim vas da se aplauzom oprostimo od Divjaka", zaključio je Mustafić.