Stjepanović je zaradom od proizvodnje meda i rakije školovao šestoro djece. Tim poslom bavi se skoro šest decenija i nikada nije bio u radnom odnosu.
"Kada sam se odvojio od roditelja, posadio sam sedam stotina stabala šljive. U punom rodu imao sam i do 30 tona šljive. Pravio sam rakiju i prodavao. Za godinu dana proizvodio sam i do šest tona rakije", kaže Tešan.
On napominje da je to bilo prije četrdeset godina, u vrijeme kada se mogla prodati sva rakija, jer se, kao kaže, tada konzumirala više nego obojena pića.
"Moja djeca su pohađala školu i svi su nakon završetka našli dobar posao i lijepo žive. Danas imam 12 unučadi i četiri praunučeta", priča Stjepanović za Srnu.
Više od pola vijeka on se bavi i pčelarstvom, koje je naslijedio od oca i prenio na sina, koji danas ima uspješnu firmu koja se bavi proizvodnjom pribora, opreme i hrane za pčelarenje, a zapošljava 30 radnika.
Tešan je iz godine u godinu povećavao broj košnica.
"Imao sam stotinjak, a u posljednje vrijeme sam smanjio na 40, koje redovno obilazim i prihranjujem", kaže on.
Ova godina, dodaje Tešan, nije najbolja za med, iako je imao meda od lipe i livadskog meda.
Prema njegovim riječima, meda je najviše bilo prije petnaest godina, kada je dostizao prinos do tri tone, a posljednjih godina ima od 500 do 700 kilograma.
"Ove godine je za 70 posto umanjena proizvodnja meda. Uopšte posljednjih godina sve ga je manje, prije svega, zbog ljudske bahatosti prema prirodi", upozorava pčelar Stjepanović.
On naglašava da i hemijska sredstva utiču na slabu pašu pčela pa je, zato, manji prinos meda.
Jedan od najstarijih mještana podmajevičkog kraja kaže da svoju vitalnost održava, prije svega, konzumiranjem meda, zdravom ishranom i redovnim radom.
"Pčele su mi produžile život najmanje dvadeset godina. Svako jutro i veče uzimam med i na taj način održavam zdravlje. Godišnje potrošim dvadeset kilograma meda", kaže Stjepanović.
Tešan kaže da će raditi dok bude mogao da hoda. Još vozi traktor, a ponekad se doveze i "fićom" do pčelnjaka i okolnih njiva.