Đurđevdan u romskom naselju kod Viteza obilježen uz muziku, folkolor i bez alkohola
Zvuk kosilice, veš na štrikovima, muzika iz kuća te djeca na ulici opisuje današnju atmosferu u naselju Sofa kod Viteza gdje živi blizu 630 Roma.
Uz romsku himnu “Đelem, đelem” počelo je slavlje povodom Đurđevdana što je kruna ovog praznika nakon običaja koji su ispunjeni tokom jučerašnjeg i današnjeg dana.
Sabahudin Tahirović je predsjednik Udruženja Roma Jačanje Zuralipe i danas je okupio mještane Mjesne zajednice Sofa kako bi zajedno obilježili svoj najveći praznik.
"Đurđevdan obilježavamo svake godine i već skoro 200 godina od kad postoji naše naselje. Sve počinje 5. maja kada se navečer okupimo, a ujutro idemo na vodu gdje se neki kupaju. U toku dana, 6. maja, obaveza je sakupiti što više biljaka i donijeti vodu ispod točka mlina koja predstavlja budućnost", kaže Tahirović.
Đurđevak, žara, grane vrbe i koje već ne biljke osim što su ukras na današnjim proslavama, večeras će se i nakiseliti u kadu nakon čega će se sutra ujutro Romi tom vodom kupati ili prskati kako bi od sebe otjerali zlo.
"Svake godine održavamo naša druženja, ne dam da se zanemari naša tradicija i kultura. Nimalo nije uredu da takve stvari zapostavimo. Zabava, folklor i muzika je nezaobilazna. Omladina nam je malo izgubila nadu jer im je veoma teško doći do posla, a dosta omladine nam odlazi i u inostranstvo i tamo traže svoj posao", govori Tahirović malo razočaran što je iz godine u godinu broj mladih na ovakvim druženjima sve manji.
Istakao je da u romskom naselju gdje živi blizu 630 mještana njih 87 pohađa osnovnu školu, 15 srednju, a jedan fakultet. Uglavnom žive od sakupljanja sekundarnih sirovina i života na pijaci, a 15 ih je zaposleno u firmama.
Druženje počinje u noćnim satima, a traje do kasno ujutro. Tahirović ne dozvoljava konzumaciju alkohola na ovakvim druženjima.
"Ne dozvoljavam da nam se dese problemi. Sve traje dok nam se omladina fino ponaša. Krenuo je i ramazan, alkohola inače nema, a to je razlog više da ga ne bude ni ove godine. Svi se fino provedemo, pojedemo, popijemo i nakon toga ide svako svojoj kući", zaključio je Tahirović.
Petnaestogodišnja Ena Tahirović s osmijehom na licu dočekala je današnji praznik koji će proslaviti sa svojim članovima porodice.
"Ovo je naš dan na koji smo dobili himnu. Ujutro smo išli na bunar i donijeli vodu, a usput smo donijeli i cvijeće i drugo zelenilo. Svake godine imamo roštilj i zaista nam bude lijepo uz dobru hranu i veselje", kazala je Tahirović.
Dok su mlađi igrali nogometa na ulici, drugi su se međusobno udarali žarom i drugim travama koje su danas sakupili. Stariji mještanin Sofe 66-godišnji Šerbo Musić je mašinski tehničar koji je trenutno nastanjen u Njemačkoj, ali je povodom današnjeg praznika došao u svoje mjesto gdje se prisjetio svojih Đurđevdana.
"Prije se puno ljepše obilježavao. Palile su se vatre, igralo se i veselilo i taj naš praznik slavili su svi naši sugrađani bez obzira na nacionalnost. Svi su ga priznavali i posjećivali su nas. Međutim, narod je postao ‘moderan’, nastale su i međusobne trzavice kroz rat i sve je počelo da se zaboravlja. Djeca su odrasla po stranim državama, vrijeme je učinilo svoje i te tradicije se nisu toliko prenosile", govori Musić.
Dodao je da su se kuće uvijek sređivale za Đurđevdan te da se slavilo puno masovnije nego danas.
"Mati bi pravila kolače, slatke pite za mlađu djecu i sve je to fino bilo. S obzirom na to da smo mi muzički talentovani, muzike ne bi izostajalo. Danas uz moderna doba svi imaju auta, ali nemaju vremena za svoju rodbinu da se ponovo okupimo kao nekada”, dodaje Musić.
Svi se nadaju da će Đurđevdan u narednim godinama uz namjere najstarijih mještana dobiti onu svoju istinsku čar i obilježavanje koje je nekada bilo nezaobilazno uz mlade, sve članove obitelji i komšije bez obzira na nacionalnu pripadnost.
