Đurđevdan u Sarajevu: Život između Skupštine i tržnih centara bez osnovnih životnih uvjeta
Ševala Sulejmanović će danas biti sa svojom djecom. Nedavno su svoje mjesto pod nebom pronašli na komadu slobodne zemlje u srcu Sarajeva, između Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, zgrade bh. institucija i novoizgrađenog, ali i ranije podignutih tržnih centara na Marijin Dvoru. To je kontrast u kojem danas živi BiH.
Bosanski kontrasti
Živjeli su u baraci u sarajevskom naselju Bačići, ali je i ona srušena prilikom izgradnje mosta. Neko vrijeme su boravili na mjestu gdje je danas Sarajevo City Centar, ali kad je počela gradnja morali su se ponovo premjestiti.
Tako godinama. Sa jednog komada zemlje na drugi. Sa sobom nose tek nešto odjeće, deke, a za improvizirane šatore, njihove čerge, koriste najlone i stare daske. Takva je svakodnevnica porodice Sulejmanović.
Ševalu smo zatekli ispred šatora. Iako je zemlja mokra, ona i njena dva sina sjede na njoj. Ispred šatora, ako se tako može nazvati nekoliko daski prekrivenih najlonom. Jedan sin je bolestan, a muž je imao četiri moždana udara.
Ispred šatora je zapaljena vatra, a na njoj je lonac. Kuha se kupus za djecu. Dočekali su nas srdačno i ipak sa osmijehom.
"Teško nam je jer je sve mokro zbog kiše koja pada, moramo sve sušiti. Mokra je odjeća i deke, a kako da dijete stavimo da spava u mokrom. Pomognu nam žene iz obližnjih prodavnica, donesu mi ili dadnu nešto. Socijalna radnica nam je dolazila, obećala je da će nam pomoći, ali izgleda da nema ništa od toga", ispričala nam je Ševala koja ima pet sinova.
Više gladni nego siti
U malom kampu je njena porodica, sinovi, snahe i unučadi. Bosonoga dječica se igraju okolo sa igračkama koje im neko pokloni ili ih nađu u kontejnerima. Više su gladni nego siti, a primorani su i da prose.
Ševala nam je ispričala da nemaju problema sa policijom. Dođu, kaže, da ih obiđu i pitaju ima li problema.
"Najvažnije nam je da imamo krov nad glavom. Mi odrasli možemo trpjeti, ali nam je zbog djece najteže", ispričala je.
O proslavi Đurđevdana nije imala mnogo toga da kaže. Izrazila je nadu da će djeca biti zdrava i vesela i da će biti najbolje.
"Ustanemo ranije, umijemo se i okupamo na rijeci, nemamo mogućnosti da slavimo više".
Uzdaju se u pomoć lokalnih vlasti. Nadaju se da će uskoro dobiti krov nad glavom, jer nemaju nikakvih uslova i nade za bolje sutra. Đurđevdan će u porodici Sulejmanović proći kao i svaki drugi dan, na mokroj zemlji, skromno, sa ručkom od namirnica koje im daju u obližnjim prodavnicama.
Romi vole proljeće, toplinu i sunce i vesele se Đurđevdanu. Valjda će i porodica Sulejmanović osjetiti radost praznika u toplom domu, pa možda da sljedeći dočekaju uz bogatu trpezu, muziku i slavlje.
