Dodik ima oko 50 puta veći budžet od Čavare, a i predsjednici u regionu su za njega "siromašni"
Željka Cvijanović kao predsjednica RS-a imala je na raspolaganju 10,8 miliona KM, ali Dodikova torba sa novcem će biti čak pet puta dublja. Postavlja se pitanje opravdanosti da jedna osoba u regiji koja je jedna od najsiromašnijih u Evropi raspolaže sa tako velikim sredstvima. Također, nejasno je i šta se to toliko značajno promijenilo pa da za istu funkciju budžet bude uvećan pet puta u odnosu na godinu ranije.
O tome koji je iznos u pitanju najbolje govori poređenje sa budžetom hijerarhijski jednakog ureda predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine. Tako su u 2021. godini uredi predsjednika FBiH i dva potpredsjednika imali na raspolaganju ukupno tek nešto više od 2,8 miliona KM. Predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara je imao 1,1 miliona KM.
Naglo povećanje budžeta predsjednika RS-a nakon izbora Milorada Dodika još jednom jasno pokazuje koliku je moć u maniru autokratskih vladara Dodik objedinio u svojim rukama u manjem bh. entitetu. Ovakvi potezi su dokazi toga da lična moć ima prevagu nad ustavnim ovlaštenjima i moguće je izvršiti poređenje sa mandatom Vladimira Putina kao premijera Rusije ili Aleksandra Vučića kao premijera Srbije, kada su bili centralne političke figure bez obzira na funkciju.
Također, raspolaganje ogromnim materijalnim sredstvima omogućava Dodiku da provodi populističku politiku i zapravo javnim novcem raspolaže kao privatnim i narodnim masama se predstavlja kao osoba koja lično može da rješava većinu problema.
Dodikov budžet dobija još apsurdnije razmjere kada se uporedi sa budžetima predsjednika država u regionu. Tako će Dodik raspolagati sa pet puta većim sredstvima od predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića koji ima budžet od 10,1 milion KM i čak 17 puta veća sredstva od predsjednika Srbije Aleksandra Vučića koji ima budžet od 3,3 miliona KM.
Pogled na širu sliku daje još tamnije obrise stanja demokratije i vladavine prava u Bosni i Hercegovini. Davanjem ogromne moći pojedincu umanjuje se važnost institucija koje su građani glasanjem na izborima popunili kako bi rješavale njihove probleme te se učvršćuje sistem autokratske moći pojedinca. Pojedinac se na taj način građanima pokazuje efikasnijim u odnosu na druge organe vlasti koji su puno značajniji u demokratskom društvu.
