Dodik je pokušao uvrijediti Bogićevića i Pejanovića, ali je vrijeđajući njih opisao sebe
Dodik je u objavi na Twitteru pokušao da Bogića Bogićevića i Mirka Pejanovića uvrijedi u stilu koji je za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i opsade Sarajeva koristilo paljansko rukovodstvo predvođeno Karadžićem i Plavšić prijeteći i vrijeđajući Srbe koji ostali na slobodnoj teritoriji i odani Republici Bosni i Hercegovini.
"Bogić Bogićević, kao i Mirko Pejanović, nisu nikakvi Srbi, već izdajice srpskog naroda. Po profesiji, kako kaže, ne može postati Srbin, jer to nije profesija, već dio čovjekova bića, koji se nikada ne može otuđiti. Samo ime bez karaktera ne može ga učiniti Srbinom. U Sarajevu i današnjoj Bosni i Hercegovini kamuflirani Srbi koje su pojeli muslimani ne predstavljaju nikoga i ništa i to je jedina činjenica. Ako svoju lekciju o muslimanskoj ispravnosti nije naučio na izborima za gradonačelnika, nikada neće", napisao je Dodik u njemu svojstvenom šovinističkom ispadu.
Богић Богићевић, као и Мирко Пејановић, нису никакви Срби, већ издајници српског народа. По професији, како он то каже, и не може постати Србин, јер то није професија, него дио човјековог бића, који се никада не може отуђити.
— Милорад Додик (@MiloradDodik) November 27, 2023
Само име без карактера од њега не може направити…
Milorada Dodik je za vlastitu političku korist u više navrata mijenjao političke stavove, a u najistaknutijem primjeru je njegov stav o ratnom zločinu Radovanu Karadžiću prošao put od bitange do heroja koji se žrtvovao za Republiku Srpsku. Dodik je mijenjao stavove i o gotovo svim drugim ključnim pitanjima uključujući i NATO put BiH te stav prema Sjedinjenim Američkim Državama.
Za razliku od Milorada Dodika, Bogićević je svoje političke i moralne stavove branio i pod cijenu vlastitog života te nije pokleknuo pod pritiscima koji su imali puno veću težinu od sitnopolitičkih poteza koje povlači Dodik.
Stjepan Mesić opisuje u svojoj biografiji događaje iz marta 1991. godine kada je održana sjednica Vrhovne komande Oružanih snaga Jugoslavije i gdje je Bogićević odbijanjem da se slomi pod pritiskom srpskih nacionalista i JNA onemogućio uvođenje vanrednog stanja i davanja pravnog legitimiteta JNA da u korist Miloševića sruši republička rukovodstva u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
"Ključan je, dakle, bio Bogić Bogićević. On, međutim, nije htio podići ruku, premda je Jović vikao na njega i požurivao ga da glasa. 'Ne mogu i neću glasati', na koncu je rekao. 'Bogiću, ti si Srbin! Zašto ne glasaš kao i ostali?!', bijesno ga je pitao Jović. 'Zapamti, Boro: ja jesam Srbin, ali prije svega sam Bosanac i glasam za interese čitave Jugoslavije, a time i za interese Bosne i Hercegovine', odgovorio mu je on", piše u biografiji Stjepana Mesića o tome kako je Bogićević odgovorio na pritske pod koje ga je stavio Borisav Jović, član predsjedništva iz Srbije i predsjednik Predsjedništva SFRJ.
Dodik je Bogićevića i Pejanovića nazvao i "političkim luzerima i ljudskim gubitnicima sa nevjerovatnim konvertitskim sposobnostima", i tako još jednom uradio sjajnu autoprojekciju i opisao svoje političko djelovanje.
Naime, Mirko Pejanović i Bogić Bogićević su vrijeme moralne krize izabrali puno teži, ali moralan put iako svjesni da im je na drugoj strani nuđeno ogromno materijalno blagostanje ali "prljavog obraza". Zauzvrat su dobili vječno mjesto u knjigama historije i to na onom malom broju stranica koje zasluže ljudi koji prođu moralni test vremena.
Dodiku će za njegovu politiku koja se zasniva na primitivnom raspirivanju mržnje, vrijeđanju, ali i nedostatku hrabrosti i snage da zaista uradi poteze koje osiromašenom narodu godinama obećava historija suditi navođenjem, i to ako bude imao sreće, tek kao mrlje u postranzicijskom vremenu "baraba".
