Dodiku ne smetaju strane sudije, već ih koristi kao paravan da bi "zaključao" rad Ustavnog suda
Temelj Dodikovog plana za kontrolom rada Suda ogleda se u zahtjevu da za svaku važeću odluku mora postojati saglasnost makar jednog sudije Srbina, Hrvata i Bošnjaka.
"Iz njega izbacuju trojicu sudija Ustavnog suda koji su stranci. Republika Srpska bira trojicu, FBiH još šest. Imat će ukupno devet. Zakon će propisati da kvorum mora da podrazumijevaju učešće svih. U odluci mora da bude jedan glas Srbina, Hrvata i Bošnjaka kako bi ona bila validna", reko je Dodik.
Strane sudije Dodik spominje iz razloga što je pitanje njihovog statusa otvoreno zaključcima Evropske komisije iz 2019. godine u kojima se, između ostalog, na putu za Evropsku uniju od BiH vlasti traži reforma Ustavnog suda, odnosno "rješavanje pitanja međunarodnih sudija". Pod krinkom rješavanja pitanja stranih sudija Dodik nastoji "zaključati" i posljednju instituciju države koja može funkcionisati bez mogućnosti blokada.
Evropska komisija traži od BiH unapređenje institucionalnog okvira kako bi se "reformisao Ustavni sud, uključujući i rješavanje pitanja međunarodnih sudija i osiguralo provođenje njegovih odluka".
Baš kao što predsjednik HDZ-a Dragan Čović pod krinkom rješavanja pitanja provedbe presuda Evropskog suda za ljudska prava pokušava impementirati etničko biranje članova Predsjedništva BiH, tako Dodik kopira njegov pristup.
Pozivajući se na zaključke Evropske komisije oni nastoje dodatno razgraditi državu, pogrešnim tumačenjem tih uslova ili dodatnim zahtjevima kojim mijenjaju sami smisao prioriteta Komisije.
S tim u vezi usvajanje Zakona o neprimjenjivosti odluka Ustavnog suda BiH na području RS-a u Narodnoj skupštini RS-a pokušaj je vlasti RS-a da ucjenama otvore pitanje odlučivanja u Ustavnom sudu BiH. Sreća je, Dodik u trenutnom zakonskom okviru ne može legalno blokirati rad Ustavnog suda, ali mu pokušava osporiti legitimitet, odbijanjem da NSRS imenuje nove sudije.
Ustavni sud BiH je institucija u kojoj se ne odlučuje po etničkom ključu. Sud se sastoji od tri stranca i šest domaćih sudaca, od kojih se četiri biraju u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, a dva u Narodnoj skupštini RS-a. Ukoliko bi strance zamijenile domaće sudije, jedan dodatni sudac birao bi se iz NSRS, a dva iz Predstavničkog doma Parlamenta FBiH. Da bi odluka bila donesena mora je podržati minimum pet sudaca.
Bez uvođenja etničkog veta, a odlaskom stranih sudija, građanske i bošnjačke nacionalne stranke dobile bi apsolutnu kontrolu odlučivanja Ustavnog suda BiH, jer bi se šest sudija biralo u građanskom domu Parlamenta FBiH.
S tim u vezi pitanje međunarodnih sudija za srpsku, a čini se i hrvatsku politiku, koja je dala otvorenu podršku Dodiku, samo je paravan za pokušaj da od Suda naprave samo još jednu nefunkcionalnu državnu instituciju.
Posljedice toga bile bi nesagledive, jer bi pristajanje na takve uslove značilo da Republika Srpska sasvim legalno može donositi neustavne zakone koje Ustavni sud ne bi mogao oboriti zbog etničkog veta. Naprimjer, proglašenje nezavisnosti RS-a ne bi moglo biti proglašeno neustavnim aktom.
U zahtjevu Dodika krije se još jedan zanimljiv momenat, zbog kojeg je dobio podršku HNS, odnosno HDZ-a koji kontroliše ovu nevladinu organizaciju.
Dodik nije tražio da svaku odluku Suda mora podržati makar jedan sudac, kojeg je izabrala NSRS i Predstavnički dom FBiH, što bi iz perspektive politike koju provodi bilo logičnije, već Srbin, Bošnjak i Hrvat, želeći time ostaviti prostor da hrvatska politika osigura kroz "legitimno predstavljanje" također kontrolu rada Ustavnog suda.
Da bi se to osiguralo, sasvim je realno očekivati da SNSD i HDZ zatraže da se izbora delegata u Dom naroda BiH preslika na izbor sudija u Ustavni sud, gdje bi Klubovi konstitutivnih naroda u Domu naroda FBiH birali hrvatske i bošnjačke suce, a NSRS srpske.
Općinski štab civilne zaštite organizuje 24-satni nadzor klizišta u Starom Gradu
