Domaći lideri za evropske integracije, ali samo ako će se EU prilagoditi njima
Dok se domaći lideri zaklinju u evropsku perspektivu Bosne i Hercegovine, nijedan organ vlast u našoj zemlji ne radi na ispunjavanju 14 ključnih prioriteta kako bi Evropska komisija izdala preporuku za otvaranje pregovora o pristupanju Evropskoj uniji.
Već mjesecima predsjednici vladajućih političkih stranaka Bakir Izetbegović (SDA), Milorad Dodik (SNSD) i Dragan Čović (HDZ BiH) bezuspješno pokušavaju pronaći način na koji bi se formirao novi saziv Vijeća ministara BiH. Kamen spoticanja jeste slanje Prvog godišnjeg nacionalnog programa (ANP) u sjedište NATO-a, a čemu se protivi Dodik.
Ako je suditi prema izjavama nakon sastanaka, domaći lideri su na pregovorima najmanje razgovarali o evropskim integracijama Bosne i Hercegovine, iako su baš EU integracije stvar zbog koje sve tri strane, i bošnjačka i hrvatska i srpska, pozivaju na što brže formiranje državne vlade.
Stavljanje evropskih integracija na pregovarački stol zasigurno bi pokazalo drastične razlike između SDA, HDZ-a i SNSD-a, odnosno da u našoj zemlji ne postoji konsenzus, ne samo o NATO putu, već ni i o evropskim integracijama.
Budući saziv državne vlasti bi svoj mandat, prema teoretskim tumačenjima SDA, HDZ-a i SNSD-a, trebao posvetiti evropskom putu BiH. S pravom se postavlja pitanje kako je uopće to moguće s obzirom na to da je SNSD već najavio kako neće ispoštovati neke od preporuka Evropske komisije.
U praksi, već u ovom momentu postoje evidentna neslaganja između tri pobjedničke političke stranke kada je riječ o preporukama koje vlasti moraju ispuniti. Jedna od tih je svakako i ona koja se odnosi na uvođenje klauzule koja bi državi nakon pristupanja omogućila privremeno ostvarivanje nadležnosti drugih nivoa vlasti s ciljem sprečavanja kršenja pravne stečevine EU.
Iz SNSD-a su već kazali kako ovu preporuku neće ispoštovati, kao ni onu koja se odnosi na uklanjanje prava veta u donošenju odluke. Mala je vjerovatnoća da bi za uklanjanje prava veta u donošenju odluka ruke digli i parlamentarci iz reda HDZ-a BiH.
SDA bi se u startu mogla buniti zbog preporuke koja se odnosi na reformu Ustavnog suda BiH i rješavanje pitanja međunarodnih sudija. Iz ove stranke žestoko su se usprotivili ranijoj ideji SNSD-a i HDZ-a BiH da se u parlamentarnu proceduru uputi zakon kojim će biti ukinut mandat stranim sudijama Ustavnog suda BiH.
Na trećoj strani, HDZ BiH bi mogao stvarati probleme kada je riječ o implementaciji preporuke kojom se traži osiguravanje jednakosti i nediskriminacija građana, posebno rješavanjem presude Evropskog suda za ljudska prava (Sejdić-Finci). HDZ već godinama insistira na izmjenama izbornog zakonodavstva, a način na koji izmjene Izbornog zakona BiH vidi HDZ probosanske stranke nazivaju novim pokušajima uvođenja diskriminacije.
Jedan od uslova Evropske unije jeste i osiguravanje pravilnog funkcionisanja Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridruživanje. Riječ je o odboru koji nikada nije formiran jer su bh. parlamentarci koji dolaze iz RS-a tražili od Evropskog parlamenta da uvede sistem etničkog i entitetskog glasanja i na taj način se prilagodi RS-u.
Iako se u BiH stvara mantra kako postoji konsenzus među domaćim liderima kada je riječ o EU integracijama, činjenica je da Izetbegović, Dodik i Čović imaju totalno različite poglede i na preporuke koje se odnose na izbore u Mostaru, raspodjelu nadležnosti, reformu pravosuđa, pomirenje kako bi se prevladalo naslijeđe rata, borbu protiv korupcije i kriminala, depolitizaciju i restrukturiranje javnih preduzeća, slobodu medija i u konačnici reformu javne uprave.
