Politika odugovlačenja
58

Domaći političari ne mogu i ne žele donijeti Izborni zakon kvalitetniji od onog kojeg bi Schmidt nametnuo

F. H.
Foto: I. L./Klix.ba
Foto: I. L./Klix.ba
Domaći političari već mjesecima raznim trikovima koje su naučili u prethodnih 30 godina bivstvovanja sa međunarodnom zajednicom pokušavaju spriječiti Christiana Schmidta da nametne izmjene Izbornog zakona, a u tome im pomažu i dijelovi aparata Evropske unije.

Kada u javnost "procuri" neka informacija iz zatvorenih institucija obično se to desi jer neko želi da informacija dođe do medija i da se javnost pripremi za odluku. Tako se informacija da će Christian Schmidt nametnuti tehničke izmjene Izbornog zakona od nove godine javljala već u nekoliko navrata, ali do nametanja nije došlo vjerovatno i zbog vještih političkih manevara domaćih političara koji ne žele tehničke izmjene.

Tako vlasti konstantno pokušavaju ubijediti javnost da rade prijedlogu tehničkih izmjena Izbornog zakona, dok u isto vrijeme dio vlasti oličen u SNSD-u prijeti da će u slučaju da Christian Schmidt nametne izmjene to značiti kraj evropskog puta BiH, ali i to da će RS sama organizovati svoje izbore.

Osim ovog političkog dijela priče, veliki problem se krije u suštini toga šta bi tehničke izmjene Izbornog zakona sadržavale ukoliko bi i domaći političari postigli neki konsenzus.

Iz SNSD-a su u nekoliko navrata izražavali sumnje, pa čak i protivljenje uvođenju elektronskog brojanja glasova jer su sumnjali u software koji bio instaliran.

HDZ je otišao korak dalje pa je u proceduru uputio izmjene Izbornog zakona koje ne da ne sadrže potrebno tehničko unapređenje nego po pitanju imenovanja članova CIK-a i raspodjele mandata smanjuje nepolitički uticaj i jača moć velikih stranaka.

Predstavnici stranaka Trojke su u više navrata, također, poručivali da Schmidt ne bi trebao da nameće i da su blizu dogovora.

Pravo pitanje je gdje se nalazi kompromis kada su početne pozicije stranaka tako rigidno postavljane i da li bi taj zakon kojeg bi dogovorili domaći lideri uopće donio unapređenje, posebno uzimajući u obzir način na koji su "razvodnjeni" drugi zakoni kao što je Zakon o VSTV-u kojem je civilno društvo uputilo brojne kritike nakon niza "usaglašavanja".

Teško je očekivati i da će domaći lideri postići saglasnost da u Izborni zakon stave dio o zabrani kandidovanja za osuđene ratne zločince, za što je Christian Schmidt u intervju za Klix.ba da mora da sadrži novi zakon.

Na kraju, ukoliko zaista OHR želi da izbori budu pošteni, onda se ne smije dopustiti da tehničke izmjene Izbornog zakona na kraju budu tek rezultat političkog kompromisa onih zbog kojih se zakon i mora mijenjati.