Od otvaranja Centra, sve što mu je potrebno – mjesto za igru s drugarima ali i potrebne terapije – ima u Dnevnom centru u Domaljevcu otvorenom prošle godine uz podršku UNICEF-a i uz saradnju s lokalnom zajednicom i Ministarstvom rada i socijalne politike FBiH.
O tome kako se prije snalazila mama Ivanka nam priča dok se Ivan, nakon nastave koju pohađa u školi u kojoj je centar i smješten, igra sa sestrom Katjom.
"Ivan ide u drugi razred redovne škole uz prilagođen program, a ovdje je ponedjeljkom, srijedom i četvrtkom kada imaju igraonicu u kojoj se druže djeca iz centra kao i djeca iz škole koja im se rado priključe u igri. Njegova sestra Katja je prvačić i izuzetno je nadarena. Ona u školu ide u Domaljevac jer ovdje nema prvog razreda, ali uvijek prije ili nakon svoje nastave ovdje dođe s Ivanom, igra se s njim i drugom djecom, mnogo voli da im pomaže oko svega i druženje s njom im je jako poticajno i svima im je velika podrška”, priča Ivanka.
“Mi smo i prije mnogo radili s Ivanom, nismo željeli odustajati, vodili smo ga u Odžak, Brod, Šamac pa i Zagreb, gdje god je mogao dobiti adekvatan tretman i sve što mu je potrebno, ali sve to je jako naporno i obitelj je pod velikim pritiskom. Ovako, iako dolazimo iz obližnjeg Šamca, sve nam je ipak mnogo lakše, i kod Ivana primijetimo jako velike pozitivne pomake”, kaže Ivanka. Dodaje kako pored svega Hajra iz Centra srijedom odlazi kod Ivana na časove gdje radi s njim ujedno pomažući i učiteljici.
“Ima sjajnu učiteljicu koja se jako puno trudi i angažuje kako oko sve djece tako i oko njega, zadovoljna sam”, kaže Ivanka ističući kao posebno bitnu činjenicu da je Centar u sklopu škole, što je jedinstven slučaj u Federaciji BiH. Ivanu i Katji u igri se pridružuje i Hajra Halilović koja u Centru radi kao logoped i surdiolog.
Ranije je radila u Udruženju roditelja djece s poteškoćama u Orašju, a u Centru u čiji rad je uključena i Udruga roditelja djece s poteškoćama “Angelus” iz Domaljevca je angažovana od njegovog otvaranja.
“Jako je dobro što je Centar u školi, jer je tako dostupniji djeci, kad smo počeli s radom djeca iz škole su počela dolaziti tu, djeca se tu zajedno druže, i škola i Centar su jedno drugom podrška. Imamo na primjer u petom razredu djevojčicu sa selektivnim mutizmom, i ona jedino u našoj prostoriji govori, i onda ona dođe ovdje s drugarima nakon nastave da pričaju”, priča Hajra.
“Ponedjeljkom imamo radionice s psiholozima na kojima se tretiraju hiperaktivnost, poremećaji pažnje, socijalni poremećaji…, srijedom ja radim s djecom logopedske tretmane, indivudualno, i četvrtkom od 15:30 imamo dvosatnu inkluzivnu igraonicu uz edukativne igre i druge sadržaje, jezičke vježbe, vježbe za širenje vokabulara, glazbene terapije…”, kaže Hajra dodajući kako Udruga organizira i edukaciju za učitelje i nastavnike iz škole kako bi se što bolje snašli u inkluzivnom obrazovanju.
Dok razgovaramo, u prostorije Centra s ocem Đurom dolazi dječak Matej koji je završio s nastavom za taj dan. Dok nije otvoren centar, on je svake sedmice odvojen od obitelji boravio u internatskom dijelu Centra Cekin u Slavonskom Brodu gdje je mogao dobiti adekvatne tretmane.
“Vodili smo ga tamo ponedjeljkom, vraćali petkom, sada samo idemo na kontrole kada je potrebno. Ovdje sad rado dolazi, jedva čeka da dođe i kad ga dovedemo ne bi da ide kući. Ide i u školu, ali ovdje mu je uvijek draže doći”, priča nam Đuro dok nam se Matej pohvalio novom frizurom, a isprobao je i naš fotoaparat i uslikao tatu.
Petar Dujmenović iz Udruge Angelus, čija šestogodišnja djevojčica je također korisnica Centra, kaže kako je roditeljima “svanulo” na dan kad je Centar otvoren.
“Snalazili smo se na razne načine, naša su djeca išla u Orašje, Odžak, Slavonski Brod, Osijek, Zagreb… Sada ovdje imamo dio tretmana na raspolaganju, djeca imaju mjesto za napredovanje, druženje i igru, obiteljima je lakše, ne razdvajaju se – jer neki su djecu vodili u internatski smještaj u Slavonski Brod na primjer, manji je pritisak, nadamo se da će se Cenztar još razviti i ponuditi uskoro još usluga”, kaže Petar. Dodaje kako od prvih 15 stalnih malih korisnica i korisnika centra broj lagano raste, jer se mnogi roditelji ohrabruju da djecu s poteškoćama izvedu iz kuće.
“Problem manjih, ali nerijetko i većih sredina je što kriju djecu s poteškoćama kući, ne vode ih u školu. Mi još ne znamo koliko je potencijalnih korisnika Centra, od otvaranja su neki ohrabreni i doveli su djecu tu, pa onda i u školu, i to je jedan proces koji traje”, kaže Petar.
U "Kutku" je sve podređeno – djeci, pa i tajnica Udruge Angelus Ružica Jović uz sve administrativne poslove uspije redovno naći vremena za igru i druženje s djecom u "Kutku".
“Moja sestra ima dijete s poteškoćama, i odatle moja veza s Udrugom, volim djecu, zadovoljna sam radom u Centru i to se osjeti”, priča Ružica.
Socijalni radnik po zanimanju, Alen Ćošković trenutno je angažiran u uredu načelnika Domaljevca, a s Centrom i školom u Grebnicama povezao se tokom poplava koje su pogodile ovo područje.
“Nakon poplave UNICEF je pomogao obnovu škole u koju je poslije smješten i ‘Kutak’ koji su opremili, tada sam radio kao socijalni radnik i komunicirao s UNICEF-om, općinom i svima koji su mogli pomoći, sada sam u uredu načelnika koji je vrlo opredijeljen za podršku Centru i nadam se da će se on u narednom periodu još bolje razvijati, i da će dobiti i adekvatnu podršku viših nivoa vlasti. Centar je jako koristan za djecu i roditelje Domaljevca, podrška je kako djeci tako i samim porodicama”, kaže Ćošković.
Roditelji, socijalni radnici i stručno osoblje angažovano na rad s djecom ističu važnost ovakvih kutaka kako za samu djecu koja borave u poticajnom okruženju, tako i za roditelje koji zahvaljujući postojanju "Kutka" djecu ne moraju voditi čak u drugu državu kako bi dobila adekvatan tretman, ili ih ostavljati u internatski smještaj na neki način ih izdvajajući iz porodice, i pomaže očuvanju porodica s djecom s poteškoćama.
Centar u Domaljevcu jedan je od pozitivnih primjera istaknutih na konferenciji “Život u porodici – najbolji interes djeteta“ održanoj u Sarajevu u sklopu programskih aktivnosti obilježavanja Dječije nedelje za 2015. godinu. Konferenciju je uz podršku UNICEF-a, a u saradnji sa partnerima Save the Children, SOS Dječija sela BiH, World Vision BiH i Hope and Homes for Children BiH organiziralo Federalno ministarstvo rada i socijalne politike.
Cilj je predstavljanje i repliciranje dobrih praksi i razvoj usluga s posebnim fokusom na porodice sa djecom koje imaju poteškoće u razvoju, a osnovna poruka inicijative je da porodično okruženje predstavlja najbolji interes djeteta, piše portal ZaSvakoDijete.ba.
