Dr. Sejdić: Ljudi na Balkanu su veliki komformisti, ne odriču se onog na što su navikli

Ljudi na Balkanu veliki komformisti

Iako je u vrijeme kada se govori o lošem stanju u obrazovanju, zdravstvu i generalno društvu BiH od izuzetne važnosti konekcija mladih umova sa iskusnim naučnicima kakav je Sejdić, on nam govori da mu se veoma malo javljaju ljudi koji imaju slične interese kao on.

"Prvi put kada sam došao 2017. godine u BiH, imao sam deset ponuda za nekakav vid saradnje. kada sam se vratio u Ameriku, pomislio sam kako sam našao izvor odličnih studenata. U datom trenutku sam pomislio da će biti puno više ljudi zainteresovanih za ono što ja radim jer su mi bile takve impresije. Međutim, na kraju se desilo to da i dan danas tih deset ponuda stoji i nisu nikad relizirane", govori Sejdić te uz zaustavljanje misli na naše pitanje koji su razlozi za to, dodaje: "Pa vjerovatno kvalitet života u BiH. Ljudi na Balkanu, ne samo u BiH, su veliki komformisti. Navikli su na stvari od kojih se teško odriču radi nečeg drugog. To je taj problem."

U nastavku priče otkriva nam kako i njemu samome nije bilo jednostavno napustiti njegovu komfort zonu, a to je bio fakultet i studiranje.

"Možda će glupavo zvučati, ali sam prvobitno krenuto na doktorat da ne bih počeo raditi. Ne mogu reći da sam oduvijek želio biti naučnik, dosta je to apstraktno, pogotovo za podneblja odakle mi dolazimo. Naučnik. Šta to znači? Čak i u Americi je to veoma teško objasniti. Krenuo sam na doktorat više iz zezancije. Mislio sam da je cool da se to odradi. E gdje sam se upalio na čitavu tu priču možda je bilo čak i poslije doktorata, i to kada sam na specijalizaciji doša prvi dan na posao u pedijatrijsku bolnicu u Torontu i vidio da ja stvarno mogu razviti neki novi instrument, model koji će pomoći toj djeci s jakim disabilitetima. To je bio taj klik", kazao nam je Sejdić.

Time se kroz njegov lični primjer okrećemo na sve veću potrebu studentske prakse. Kaže nam kako mu nikada nije bilo jasno zašto toga manjka u našoj zemlji.

"Ne razumijem zašto nedostaje praktičnog rada jer studentska radna snaga uvijek je jeftinija. Kompanije imaju dobit od toga, dobiju maltene gotovog inžinjera, matematičara ili bankara, skoro gotov proizvod, a generalno se ne očekuje da će taj student dobiti punu plaću. Da li su to zakonske prepreke ili nema razvijene svijesti ljudi, ne znam, ali pitam se zašto", kaže profesor.

Napravio analizator THC-a u organizmu

Zajedno sa timom istraživača s Univerziteta u Pitsburgu Sejdić je prošle godine napravio analizator daha koji može otkriti prisustvo THC-a u ljudskom organizmu. Kako legalizacija kanabisa postaje sve učestalija u SAD-u, Kanadi i širom svijetu, Sejdić i njegove kolege uvijedli su potrebu patentiranaj uređaja kojim bi se moglo utvrditi na terenu da li je vozač pod utjecajem marihuane. Prototip analizatore koji su oni izradili, priča nam, još čeka na svoju primjenu u praksi.

"Mi smo spremni, imamo prototip koji radi i funkcioniše. Trenutno pravimo i drugi prototip koji će imati bolju senzitivnost. U slučajevima kada nešto patentiramo Univerzitet je vlasnik patenta tako da sada ova ustanova pregovara s nekoliko kompanija i na njima je da odluče da li će pristati na te ponude i ne", kaže nam Sejdić.

Iako živi u Kanadi od 1996. godine Sejdić kaže da ga i danas put dovede u BiH gdje rado prenosi mladima u BiH znanja koja je usvojio iznad granica naše zemlje. Ipak, ono što on danas ima od države u kojoj je rođen nije za pohvalu.

"Osim entuzijazma određenih mojih kolega, imam veoma malo toga", kratko je prokomentarisao Sejdić te nastavlja: "Dosta ljudi je fokusirano na političko-socijalnu situaciju. Sistem koji bi trebao da funkcioniše i da podgrijava veze ljudi iz BiH i dijaspore ne funkcioniše. Odlazak mladih i jeste i nije problem. Ljudi koji su odlazili devedesetih, odlazili su iz drugih razloga i nije realno za očekivati da će se vratiti. Međutim, ljudi koji sada odlaze iz BiH, gdje su odrasli, izgradili porodicu, prijateljstva, odlaze radi iskustva ili zarade, ali uvijek gledaju kako se vratiti nazad. Mislim da odlazak mladih uopće nije problem. Šta više, ja bi im rekao da odu jer ako želite pomoći svojoj državi, morate nešto novo naučiti, a ne možete naučiti i sjedeći kući. Ako se hoćete baviti određenim hirurškim zahvatima koje poznaje samo jedan čovjek u svijetu, morate otići kod tog čovjeka. Taj odlazak nije problem. Više su političari ti koji propagiraju tu priču jer se plaše da kada se ti mladi krenu vraćati u BiH da im ne kažu: 'E sada morate prestati sa glupavim razgovorima, dajte mi konkretne mjere, mene zanima autoput, infrastruktura, plaće...' Propast će ova priča koja već godinama traje jer su ljudi začarani i počet će se konkretno pričati o problemima. Onda kada se to desi, onda neko mora početi svoj posao raditi".

Ljudi ne razumiju proizvod nauke

Ovo je drugi put u šest mjeseci da Sejdić posjećuje BiH, prvenstveno radi nauke koja se u našoj zemlji zapostavlja.

"Moja porodica živi vani tako da imam veoma slabe veze sa BiH. Možda bih češće dolazio da me neko pozove. Dolazim zbog nauke, pokušavam nešto napraviti. Dosta ljudi je opterećno dnevnim situacijama tako da zaborave na svoj posao. Kao i svaki sistem u državi, morate organizirati i zdravstvo, a zdravstvo više nije samo odlazak kod ljekara, već puno više od toga. Nauka nam je potrebna jer ljudi često ne razumiju šta je to proizvod nauke. Najbolji primjer imamo u Americi sa Kennedyjem koji je došao i rekao da se ide na Mjesec. U to su investirane velike sume novca, ali su napravili su industriju na kojoj i 50 godina poslije zarađuju. Zahvaljujući naučnim otkrićima, mi danas imamo stvari koje svakodnevno koristimo. GPS je iz tog doba kada je napravljen za potrebe putovanja na Mjesec. Imali smo mi nekada i jake centre u Sarajevu. Ja sam nailazio na naučne radove iz osamdesetih iz Energoinvesta. Danas je toga veoma malo, ljudi zaboravljaju nauku", zaključio je Sejdić.

Dr. Sejdić rođen je u Gradačcu odakle se preselio u Modriču gdje je proveo većinu djetinjstva. Početkom rata preselio se u Hrvatsku, a sa 17 godina završio je u Kanadi. Doktorirao je na Univerzitetu Western Ontario u oblasti digitalne obrade podataka, a potom je specijalizirao biomedicinski inžinjering i instrumentaciju na Univerzitetu Toronto. Potom je bio na dodatnim specijalizacijama na harvardskom medicinskom fakultetu. Od septembra 2011. godine radi kao profesor na Univerzitetu Pittsburgh.