Komentari (87)
Povratak na članak
Prijava korisnika
NAPOMENA: Komentarisanje članaka na portalu Klix.ba dozvoljeno je samo registrovanim korisnicima. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Komentari odražavaju stavove isključivo njihovih autora, koji zbog govora mržnje mogu biti i krivično gonjeni. Kao čitatelj prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima. Svaki korisnik prije pisanja komentara mora se upoznati sa Pravilima i uslovima korištenja komentara.
Ah, te nase beskorisne samoobmane začinjene patetikom
dan najglupljih I najjadnijih protesta od pocetka, prepunih nekih hipstera koji protestvuju tako sto plesu uz dubiozu I usranog frenkija. gace su se politicarima tresle u to vrijeme al na q.rcu...
Zašto NVO građanima i poreskim agencijama ne dozvole uvid u 1) spiskove zaposlenih 2) u izvore finansiranja . Zakonom o informacijama imamo pravo znati ko tamo radi - imenom i prezimenom i odakle novac dolazi.
Bebe su dobri meleci ili andzeli,,zbog koji treba da se zivi u slozi
ujedinio nema sta....
Igrali su se sa zivotom djeteta jos niko platio nije??
nista ove narode nemoze ujediniti
Kao majka nisam mogla podnijeti da odrasteš bez jednog oka. Liječnici su te pregledali i rekli mi da je nemoguće da ikada progledaš. Ja sam ti onda dala jedno svoje oko… Bila sam ponosna da znam kako ce moj sin gledati i vidjeti svijet za mene, s tim okom. S ljubavlju, uvijek uz tebe , Tvoja majka “
DžamijaVelika, prijatelju, suština je šta je majka spremna sve uraditi za svoje dijete. :)
a Bošnjo k'o ti neće da čita i ne razumije da je ovo samo odlomak jedne poučne priče :)
PRIKAŽI ODGOVORE (2)
Kako si se usudila dođeš u moju kuću i da mi plašiš djecu ? Samo tako si se pojavila nepozvana. ” Idi odavde odmah ! ” Moja majka je samo tiho odgovorila – ” Oprostite , mora da sam pogriješila kuću ” – i nestala … Nakon nekoliko godina , dobio sam pismo. Pozvan sam na godišnjicu mature . Ženu sam slagao da moram ići na poslovni put. Poslije proslave , iz neke radoznalosti svratio sam do svoje rodne kuće. Kada su me vidjeli , susjedi su mi rekli da je umrla. Ni jednu suzu nisam pustio. Predali su mi jedno pismo , za koje su mi rekli da je od nje… ” Sine moj dragi , mislila sam na tebe svo vrijeme. Oprosti što sam došla do tvoje kuće i preplašila tvoju djecu. Bilo mi je drago kada sam čula da si uspio u životu. Žao mi je sto sam ti uvijek bila teret i sramota. Vidiš, kada si bio dijete, dogodila se jedna nesreća u kojoj si izgubio oko.
Mrzio sam je, bila je sramota za nas. Ona je u mojoj školi spremala hranu za učenike i učitelje. Jednoga dana, moja majka je ušla u razred da me pozdravi. Kasnije su me drugovi zadirkivali. Bilo me je stid. Samo sto nisam propao u zemlju i želio sam da moja majka jednostavno nestane. Kada sam je ponovno vidio, rekao sam joj da me sramoti, i da je bolje da umre! Moja majka nije ništa odgovorila, samo me nemo gledala. Nisam zastao ni trenutak da razmislim o tome sta sam joj rekao, bio sam toliko ljut. Bio sam nezainteresiran za njena osjećanja… Želio sam otići od kuće i nikad više da je ne vidim. Učio sam puno i teško. Tako sam dobio priliku da odem u Singapur na studij. Tamo sam se oženio , kupio kuću i dobio djecu. Bio sam sretan i zadovoljan svojim životom. Ali jednog dana, moja majka je došla da me posjeti. Nije me vidjela godinama niti je ikad vidjela svoje unuke. Pojavila se na vratima. Moja djeca su počela je ismijavaju … Ja sam se izvikao na nju:
nas plac bebe i poplave jedino ujedine, ali samo na kratko