Druga strana priče: Deložirana porodica Gljiva se poziva na neovjereni dokument?
"Iako sam mišljenja da je neumjesno i nepotrebno komentarisati ispravnost, zakonitost i jačinu presude Vrhovnog suda Federacije BiH kao najviše sudske istance, dajem sebi za pravo da Vas obavijestim o stvarnom redoslijedu događaja u predmetu Gljiva Safet i drugi.
Da li je u našoj državi postala praksa da se od žrtve stvori zvijer, da li je moguće da svako sada ima pravo da negira Presudu Vrhovnog suda FBiH.
Moji roditelji su 1987. godine kupili predmetnu nekretninu od Kon Ivana i Katarine Houfabuer uz poseban postupak nadgledanja same kupoprodaje.
Naime, kao što je izjavila Gljiva Hidajeta, Kon Ivan je bio bolestan, odnosno pod specijalnim nadzorom i starateljstvom Katarine Houfbauer uz kontrolu centra za socijalni rad općine Vogošća.
Radi zaštite štićenika, Katarina Houfbauer nije mogla izvršiti prodaju predmetne nekretnine, niti zaključiti Ugovor bilo koje vrste bez odobrenja centra za socijalni rad.
Iz tog razloga, da bi se izvršila prodaja nekretnine, prethodno je bilo potrebno obezbjediti saglasnost općinskog centra za socijalni rad. Moji roditelji su nakon što je dogovorena kupoprodaja obezbijedili saglasnost centra, kao i sve druge potrebne saglasnosti. Čin prodaje i predaja novca uz brojanje novčanica je izvršena u kući Kon Ivana i Katarine Houfbauer uz prisustvo članova komisije iz Općine Vogošća i Centra za socijalni rad. Lično sam bio prisutan ovom procesu, što izjavljujem pod krivičnom i materijalnom odgovornosti. Ovo su potvrdili članovi komisije Adil Šaković i tadašnja uposlenica centra za soc. rad svojom izjavom na sudu. Na osnovu svega ovog i druge adekvatne dokumentacije Sud je donio Rješenje po kojem nakon smrti moje majke moj otac se upisao u vlasničke knjige kao vlasnik 1/1 uz dobijanje posjedovnog lista i upisa u katastar.
Općina Vogošća je prije 18 godina Gljiva Safetu i Hidajeti izdala Rješenje o deložaciji i predaju nekretnine u posjed mom ocu, ali su Gljive na savjet advokata pokrenuli tužbu za poništenje sudskog Rješenja (obnovu postupka), te je Općina privremeno obustavila deložaciju do konačne presude suda u Sarajevu.
Kada su Gljive i njihov advokat ustanovili da je moj otac nesporni vlasnik nekretnine i da je sudska presuda potpuno zakonita, 2007. godine povlače tužbeni zahtjev i isti preinačuju u tužbu stečenog vlasništva dosjelošću kao savjesni posjednici, bez obzira što su u toku sudski i drugi procesi pa samim tim ne mogu biti savjesni posjednici niti se može presuditi dosjelost.
Jedini dokaz koje Gljive koriste kako bi pokušali oteti tuđu imovinu je navodni Ugovor o doživotnom izdržavanju Katarine Houfbauer ovjeren kod advokata. U članu VII istog, jasno stoji da ovaj Ugovor stupa na snagu ovjerom na Sudu u Sarajevu. Ovaj Ugovor kojeg koriste Gljive nije nikada ovjeren na Sudu niti je data saglasnost za zaključenje takvog ugovora od strane centra za socijalni rad.
U to vrijeme Katarina Houfbauer je imala preko 80 godina. Ja nisam siguran da li je starica pokušala iz nekog interesa prevariti Gljive ili su Gljive pokušali prevariti staricu, za mene to nije bitan podatak.
Da je neko Gljivama dao na poklon imanje od 3.000 m2 i kuću od 110 m2 i to nekoliko minuta prije rata pa nisu stigli ovjeriti Ugovor je zaista smiješan i mizeran podatak, a koliko ja znam Sud u Sarajevu je radio neprekidno i za vrijeme rata. Gljiva Safet i Gljiva Hidajeta su očito pali pod utjecaj svog advokata koji ih godinama dovodi u zabludu i naplaćuje svoje usluge.
Moja porodica preko 20 godina ne može da dođe u posjed naše nekretnine koja je pošteno kupljena. Nakon toliko godina Vrhovni Sud FBiH pravomoćno napokon donese ispravnu i nepobitnu Presudu, te Općinski sud u Sarajevu po osnovu iste donosi pravomoćno Rješenje o izvršenju za predaju u posjed nekretnine u korist moje porodice. Ko ima za pravo da ove odluke suda poništava i kod građana stvara nepovjerenje prema najvišim sudskim organima.
Takođe bih napomenuo da su moji sinovi oženjeni i imaju po dvoje djece, te da su ranije i pored naše porodične kuće bili godinama podstanari.
Gljive daju lažnu izjavu o korištenju nekretnine preko 30 godina, da bi se stekao dojam da su oni žrtve. U kuću su bespravno uselili nakon rata, a prije rata su bili podstanari. Izjavljuju da imaju notarski Ugovor od 1992. godine kada notari nisu ni postojali. Da je isti Ugovor zaključen u vrijeme rata i da su dobili na poklon kuću i 3 duluma zemlje (valjda da paze staricu u toku ratnih djelovanja u okupiranom Semizovcu) Da je predmetni Ugovor potpisala Katarina koja uopće nije bila vlasnik predmetne nekretnine već staratelj Kon Ivanu itd".
Sjećate li se reklame iz 1998. za povrat imovine? Snimila su je bh. glumačka imena
