Država stranaka, a ne institucija ili kako Zagreb ignoriše Predsjedništvo BiH, a posebno Komšića
"Time je nastavljen redoviti dijalog predsjednika hrvatske Vlade s političkim predstavnicima tri konstitutivna naroda u Bosni i Hercegovini...", naglasili su iz Vlade Hrvatske.
Dakle, hronološki poredano, Plenković je (zajedno sa Zoranom Milanovićem) prije 12 dana prvo primio Milorada Dodika. Predsjednik Hrvatske Milanović je tada jasno rekao da je Dodik u Zagrebu boravio kao predstavnik srpskog naroda. A Dodik, kao član Predsjedništva BiH, je prema Ustavu član iz entiteta RS i nije samo predstavnik srpskog, već i drugih naroda.
Dvanaest dana kasnije u Zagreb kod Plenkovića odlaze Izetbegović i Čović, a domaćin ih također najavi kao predstavnike konstitutivnih naroda. Iako su članovi Doma naroda Parlamenta BiH, i Izetbegović i Čović su lideri stranaka. Stoga se nameće pitanje zašto Plenković goste iz BiH nije primio u sjedištu svog HDZ-a, već u sjedištu vlade (Banskim dvorima).
Kada se takva slika ogleda na političke prilike u BiH, dobije se jasnija vizija stvarnog stanja. U praksi je bitno šta dogovore lideri stranaka, jer računaju da je to kao da su dogovorile i institucije. Tako je bilo i kod dogovora za kredit od 330 miliona eura kod MMF-a na početku pandemije koronavirusa.
Da li titulisanje Izetbegovića i Čovića u Zagrebu kao predstavnika konstitutivnih naroda znači da politički vrh Hrvatske člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda Željka Komšića uopće ne doživljava kao politički faktor.
Izetbegović je, istina, naglasio u Zagrebu da sa Zoranom Milanovićem treba razgovarati Šefik Džaferović kao predsjedavajući Predsjedništva BiH. Međutim, hipotetički, ako se desi i taj susret, da li to znači da Džaferović u tom kontekstu predstavlja samo Bošnjake, jer instituciju predstavljaju sva tri člana Predsjedništva. A s obzirom na ranije izjave i stav Milanovića prema Komšiću, teško je očekivati sastanak u punom sastavu.
Cijela zagrebačka avantura potvrđuje da je Hrvatska promijenila odnos prema BiH u smislu gradiranja političkih partnera te činjenice da ono što dogovore čelnici vladajućih stranaka bude predstavljeno kao dogovor institucija, a nije. Nije jer se zanemaruju članovi Predsjedništva kao institucija.
