Dvostruki aršini: Za ustašu Ademagu Mešića bitan historijski kontekst, za most na kojem su ubijani Bošnjaci ne
Arhitekta Faruk Kapidžić, član Komisije, ukazuje na razlike u kriterijima koji su korišteni prilikom pokušaja odlučivanja o proglašenju određenih objekata nacionalnim spomenicima, navodeći primjere vile Ademage Mešića u Tešnju i mosta u Goraždu.
Na nedavnoj sjednici Komisije, jedna od prvih tačaka bila je odbijanje peticije za proglašenje vile Ademage Mešića nacionalnim spomenikom. Kapidžić ističe da, iako je saglasan s odbijanjem peticije, način na koji je odluka donijeta izaziva ozbiljne sumnje.
Nejednak kriterij
U obrazloženju koje je pisala Anđelina Ošap Gaćanović, jedan od tri člana Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika u BiH, naglasak je stavljen isključivo na historijski kontekst vezan za Mešića, koji je bio pripadnik ustaškog pokreta, dok se arhitektonska vrijednost objekta potpuno zanemarila. Ovo je dovelo do toga da se ističe Mešićeva politička prošlost, dok je sama građevina ostala u sjeni.
Kapidžić navodi kako nije uobičajeno da član komisije piše takva obrazloženja nego da je to rade stručni ljudi koji su u okviru Komisije.
Suprotno tome, kada se raspravljalo o mostu u Goraždu, obrazloženje je bilo fokusirano isključivo na arhitektonske karakteristike objekta, bez spominjanja historijskih događaja vezanih za most.
Kapidžić napominje da je na ovom mjestu između 1941. i 1943. godine izvršen strašan zločin, kada su četničke jedinice pod komandom Draže Mihailovića ubijale Bošnjake i bacale njihove tijela u Drinu. Međutim, ovaj ključni historijski aspekt je potpuno izostavljen iz obrazloženja koje je također pisala Ošap Gaćanović. Kapidžić stoga tvrdi da se kroz Komisiju pokušava jedan zločin sakriti, dok se drugi potencira.
"Ono što ovakav pristup pokazuje jeste da se zločini muslimana koji su djelovali unutar NDH stavlja u prvi plan, dok se zločini četnika gube i nestaju," naglašava Kapidžić.
Dodaje kako je izašao sa sjednice jer "nije htio da mu se inputira užas".
(Ne)pristran rad
On upozorava da ovakva praksa favorizuje određene interpretacije historije, dok se druge namjerno umanjuju ili ignorišu. Prema njegovim riječima, ovo je dio šire političke agende koja se provodi kroz Komisiju, pri čemu se pokušava promovisati narativ koji minimizira zločine nad Bošnjacima, dok se zločini NDH ističu.
Kapidžić dalje povezuje ovu praksu s idejama iz Memoranduma SANU 2, tvrdeći da postoji pokušaj da se kroz Komisiju, uz podršku određenih članova iz Republike Srpske, promoviše agenda koja potiče iz Beograda.
"Neprihvatljivo je da se, s jedne strane, insistira na historijskom kontekstu u slučaju Ademage Mešića, dok se, s druge strane, isti kriterij ne primjenjuje za most u Goraždu, gdje su ljudi ubijani," ističe Kapidžić.
Ova praksa, prema Kapidžiću, može dovesti do percepcije da Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika ne djeluje nepristrasno, već pod političkim pritiscima.
"Pokušavaju me predstaviti kao nekoga ko podržava fašizam, što je apsolutno besmisleno," dodaje, objašnjavajući da njegovo protivljenje načinu donošenja odluka nije motivisano željom da se Ademaga Mešić proglasi herojem, već da se osigura pravednost i konzistentnost u procesima donošenja odluka.
Na kraju, Kapidžić naglašava da je ovakav pristup neprihvatljiv, jer doprinosi iskrivljavanju historijskih činjenica i omogućava dvostruke standarde u odlučivanju o važnim nacionalnim spomenicima.
Ademaga Mešić bio je političar i pripadnik ustaškog pokreta tokom Drugog svjetskog rata. Aktivno je podržavao režim Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i učestvovao u provođenju njihovih politika. Kao takav, ostao je kontroverzna figura u historiji Bosne i Hercegovine, s obzirom na to da je bio dio ustaškog pokreta odgovornog za brojne zločine nad Srbima, Jevrejima i ostalim protivnicima režima.
S druge strane, most u Goraždu svjedoči o zločinima koji su se dogodili između 1941. i 1943. godine, kada su četničke jedinice pod vodstvom Draže Mihailovića sprovodile masovna ubistva nad Bošnjacima. Preko 4.000 ljudi je, prema procjenama, ubijeno i bačeno u Drinu.
Ovi događaji predstavljaju jedno od najstrašnijih poglavlja u historiji Goražda.
