Edin Delić: SDP trenutno nije demokratska stranka, spreman sam to promijeniti

Šta zamjerate aktuelnom rukovodstvu stranke? SDP u ovom trenutku nije demokratska stranka. Glavni odbor, koji je između dva kongresa najvažnije tijelo, ne bira se po delegatskom principu i u njemu nisu predstavnici entitetskih, kantonalnih ili općinskih organizacija, nego su ljudi koji se na kongresu izaberu dogovorom. Tako da je moguće da struktura Glavnog odbora nikako ne bude odraz relevantnosti, veličine i značaja rezultata nižih struktura. U SDP-u se isprofilirala struktura koja ima vrlo kvalitetnu kontrolu nad upravljačkim mehanizmima unutar partije, a s druge strane dolaze iz sredina u kojima SDP ostvaruje strašno loše rezultate.

SDP je zapao i u finansijsku dubiozu i nedopustivo je da partija ima takve probleme, a da mi čak i ne znamo šta je po srijedi. Ovdje dolazimo i do jednog vrlo važnog segmenta, a on se tiče društvenog utjecaja SDP-a. Svima nam treba partija koja će utjecati na društvene mreže i procese. SDP je danas mnogo jača struktura nego što to u realnom životu iskazuje.

On ne može voditi politiku na način da misli samo o partiji, već moramo misliti, ne o ovoj državi danas, već o državi nekih budućih generacija. Nisam ni za to da političke odluke donosimo samo kako bismo jačali utjecaj SDP-a, a ovdje se ne dešava ni to. Ovdje se trenutno politika vodi samo da bi se ostvarili lični interesi nekolicine ljudi unutar SDP-a i to smo prepoznali.

Manifestni događaji koje imamo posljednjih mjeseci potvrđuju o čemu se tu radi. U subotu smo isključili osam članova protiv statuta i bilo kakve procedure. U ovom kontingentu je isključen jedan Miro Lazović, bivši član Predsjedništva BiH i čovjek koji je na neki način brend i vrhunski intelektualac. Oprostite, ali partija koja na takav način tretira ljude poput Lazovića, ne može se smatrati ozbiljnom.

Na Glavnom odboru su razmatrane i izmjene Statuta vezano za dopunu elemenata zbog kojih se vrše iskljčenja iz partije. Tu je uveden i verbalni delikt, dakle vi zbog nečega što kažete možete biti isključeni iz partije. To nije SDP. On je krenuo jednom stranputicom, a ako Nikšić ostane predsjednik, partija neće nestati, ali će se istopiti i izgubiti povjerenje građana i članova u sredinama u kojima ima značaj, poput Tuzlanskog kantona.

Također, ako Nikšić pobijedi, u što čisto sumnjam, mislim da bismo na svakom Glavnom odboru imali spisak ko je sljedeći za odstrel. Već su raspravljali o isključenju četiri načelnika, odnosno Samira Kamenjakovića (Živinice), Nusreta Helića (Gračanica), Edisa Dervišagića (Gradačac) i mene kao načelnika Lukavca. Da li će oni ovo demantovati ili potvrditi, ne znam, ali je zanimljivo da isključenje načelnika predlažu oni koji su ostvarili gubitak na prošlim izborima ili su bili u kandidaturi za člana Predsjedništva BiH i ostvarili najveći rezultat u našim sredinama.

Jedna od vaših zamjerki se odnosi i na odluku SDP-a da u ovogodišnjim izborima za predsjednika partije nema javnih debata. Zbog čega? SDP je dosad u svakom izbornom ciklusu, a posebno u onom prije četiri godine kada je pobijedio Nikšić, imao javne debate kroz koje su se kandidati suočavali s pitanjima koja su mogli postavljati jedan drugome ili ih čuti od javnosti. Nikšić je u toku oktobarskih izbora pozivao Bakira Izetbegovića na javnu debatu u više navrata, a tada je u mojim očima dobio više na značaju, jer mislim da građani zaslužuju da javno kažete što imate. Onda dolazimo do izbora u SDP-u u kojima je odluka viših organa partije takva da nema debata, a nju je nametnuo Nikšić. Taj postupak osuđujem, jer mislim da smo mi kao protukandidati uskraćeni mogućnosti da pred članstvom i protukandidatima odgovaramo na pitanja. Posebno osuđujem izostanak debate u televizijskim emisijama u kojima su planirane, a sadašnji predsjednik je smatrao da nema potrebe da u takvom procesu učestvuje. To dokazuje činjenicu da on nema odgovore na krupna pitanja i da je njihov izbor da se umjesto razgovora sa članstvom i u javnom diskursu bave obilaskom partijske infrastrukture, lobiranjem pojedinaca u općinskim i kantonalnim organima i da provedu kampanju u kojoj će biti dirigiran rezultat.

Šta nudite članovima SDP-a i građanima ukoliko budete izabrani za predsjednika stranke? Članovima SDP-a sam ponudio tri seta reformi. Prvi je unutrašnja demokratizacija, reorganizacija, delegatsko uređenje, afirmisanje unutrašnjeg dijaloga i polemike. U drugoj oblasti su jačanje društvenog utjecaja SDP-a kroz zakonodavna tijela, izvršnu vlast i rad na terenu, jer je SDP nedovoljno prisutan u realnim životnim pitanjima. U trećoj je navedeno to da moramo raditi na kvalitetnijem strukturiranju SDP-a, kako bi prestao biti dominantno federalno-bošnjačko-muslimansko-socijaldemokratska snaga. Nedovoljno se trudimo da to promijenimo, a u vremenu u kojem živimo gubimo bogatstvo različitosti. Gubimo čak i općinske odbore u zapadnoj Hercegovini, a prvi put od rata SDP u Republici Srskoj nema izabranog predstavnka ni na jednom nivou.

Građanima BiH želim kazati da ću voditi partiju koja će raditi u interesu njihove djece. Ljudima u SDP-u obećavam da ću stvoriti prostor za njihovo zajedničko djelovanje, promijeniti profil partije tako da postanemo simpatični mladima, ženama i ljudima iz ugroženih kategorija. Kada je u pitanju lijeva ili građanska scena, obećavam potpunu promjenu pristupa i participaciju u svemu.

Kako biste ocijenili trenutno stanje SDP-a na političkoj sceni? Metaforički ću kazati - to je inhibirani i uspavani div. To je partija koja ima vrlo snažnu strukturu, veliki intelektualni i ljudski kapacitet da mijenja društvene odnose. Ponekad spominjem platformu Predsjedništva BiH iz 1992., a i danas bih je kao Socijaldemokrata potpisao. Nju je donijelo predsjedništvo u vrijeme kada je SDA imala vlast, ali su na njoj radili Tatjana Ljujić-Mijatović, Ivo Komšić i Mirko Pejanović. Ne želim nikoga uvrijediti, ali je pitanje da li bi iz SDA izašao takav kvalitetan dokument i da li bismo udarili kamen temeljac i očuvali kontinuitet zemlje u vrijeme kada je ona mogla biti pometena. Dakle, ako je SDP '92. godine u tom kritičnom momentu preuzeo na sebe odgovornost i ponudio dokument mnoge stvari može uraditi i sada.

Mislim da u ovom trenutku u BiH od SDP-a nemate ozbiljniji politički subjekt koji može u relativno kratkom vremenu promijeniti društvenu paradigmu. S druge strane, pokazalo se da je utjecaj novih pokreta ili partija koje su nastale od SDA ili od nas ograničen, da se sve svodi na političku trgovinu i da je konačni rezultat smanjenje povjerenja građana u građanske opcije, odnosno ljevicu. Nije problem što građani manje vjeruju, trpe to stranke i neka trpe, ali je problem što ih zbunjujemo, šaljući poruku da je spas u onima koji svoje društvo dijele.

Pred očima građana se ozbiljnije čine političke strukture koje bi minornu ulogu trebale imati dvije decenije nakon rata u jednoj demokratskoj Evropi. Mi ne možemo implementirati presudu Sejdić-Finci koja je temelj ljudskih prava u BiH, ali se bavimo temama koje nam nabacuje Milorad Dodik, Dragan Čović ili Bakir Izetbegović. SDP se ne treba spuštati u kaljužu tih tema, trebamo ih gurnuti kao irelevantne i učesnike takve polemike proglasiti neozbiljnim.

Da li je Bh. blok donio dobro socijaldemokratiji? Apsolutno mislim da nije. U prvim mjesecima je izgledao kao simpatična ideja koja je uspjela okupiti oko sebe građansko-lijeve opcije, ali i u njegovom okviru smo imali neke političke subjekte koji bi se mogli podvesti pod nacionalne i koji u svom programskom djelovanju neskriveno pripadaju nekim nacionalnim blokovima. U Tuzli nam je bilo jasno da neće biti neke velike nafake od onoga što je ušlo pod Bh. blok, ali nismo smjeli dozvoliti rizik da ovaj grad upropasti priliku ili pokušaj da se nešto takvo izgradi.

Nakon povlačenja SBB-a iz Bh. bloka u Tuzli evidentno je bilo da je svaki razgovor na tu temu završen. Da od toga nema ništa jasno je bilo i predsjedniku Nikšiću te se o tome pričalo kao o nekom budućem projektu. Smatram da smo prvo trebali formirati vlast, pa onda razmišljati o blokovima. Danas je Bh. blok sveden na Našu stranku i SDP, odnosno konkretno na Peđu Kojovića i Nermina Nikšića.

Rezultat Bh. bloka je da je SDP danas podigao Našu stranku u političku orbitu znatno više nego što je njen realan društveni utjecaj. Njegov rezultat je i da Naša stranka u Sarajevu ima premijera i da je u vlasti s Elmedinom Konakovićem, a da u Tuzli tamo gdje SDP ima interes da ima vlast, neće sa SDA ili PDA.

Po meni, Bh. blok je postao dimna zavjesa koja treba prikriti aktivnosti u pozadini, a u kojima se željelo da SDP ne bude u vlasti u FBiH, a da se otvori prostor za SBB i Fahrudina Radončića koji su bili u velikoj mjeri izborni gubitnici. U konačnici, rezultat priče o Bh. bloku u vremenu u kojem se nalazimo je katastrofalan, a najbolje bi bilo sve resetovati i krenuti iz početka.

Prema vašem mišljenju, da li je SDP pogriješio odlukom da ne koalira sa SDA? Uopšte nisam za koaliciju s SDA u današnjem kontekstu, odnosno u kombinaciji tri nacionalne reprezentacije. Dajem pravo DF-u da donosi svoje odluke, ali mislim da stranke naš orijentacije ne bi smjele biti dio nacionalne reprezentacije. Svaku koaliciju koja bi uvukla SDP u tu matematiku ne odobravam, ali vjerujem da je bilo mogućnosti da to ne bude tako. Da smo mudrije vodili proces poslije oktobarskih izbora, mislim da je bilo mogućnosti da SDP preuzeme značajne poluge vlasti, a da ne bude koalicija te vrste po kojoj smo u naručju, zakrpa ili dopuna SDA-u ili bilo kojoj drugoj partiji.

Kako komentarišete priču o formiranju Socijaldemokratskog pokreta? Da li je to pravi način za ujedinjenje ljevice? Protiv sam formiranja novog političkog subjekta, odnosno pokreta. Upitno je da li će formiranje jedne takve strukture pomoći koheziji ljevice ili građanske opcije, posebno ne može pomoći kao neka eksterna struktura koja se pravi izvan najjače partije. Ali, hajdemo se unutar SDP-a zapitati koliko smo stvorili razloga ili povoda da se to desi? Zašto SDP nije pozvao te ljude pa da vidimo o čemu govore? U konačnici, kada je sazvana ta osnivačka konferencija, zašto predsjednik SDP-a ne bi otišao? Neko kaže da nije pozvan, ali ja sam takav čovjek da bih otišao i nepozvan. Zvao sam neke ljude iz tog pokreta kako bih saznao o čemu je riječ, jer mi je bilo zbunjujuće. Do ovog trenutka to nije partija, a da li će postati ne znamo. Kroz razgovore sam saznao da bi odmah prestala potreba za ovakvim nečim ako bi se u SDP-u stvorili uslovi za dijalog.