Efendija Jahić: Bilo je jasno da moramo čekati smrt i utopiti se ili skočiti i spasiti se
"Ali, to je na novim mobitelima otprilike svako malo da se dobije upozorenje. Padala je kiša, jeste bila malo jača, ali ja se ponovo vraćam na to, nije to ništa što već nismo preživljavali ovdje. Ja sam se oko pola 12 spremio da idem spavati. Mali se probudio, prepao se od udara vode, počeo plakati i mene probudio. U jednom trenutku smo supruga i ja vidjeli da nam nosi auto. Mi opet razmišljamo, sva šteta u tome, auto je nadoknadivo. I onda su nas komšije ispod nas zvale da im otvorimo vrata, kod njih je kuća već poplavila. Opet nesvjesni situacije u kojoj se nalazimo rekli smo im da uđu kod nas", govori ef. Jahić.
Dodaje da je voda počela da raste te su tada pobjegli na tavan.
"Naravno, tamo smo se zadržali određeno vrijeme, kada smo vidjeli da voda ide dalje i da je voda došla do tavana jasno je bilo da moramo ili tu čekati smrt da se utopimo ili skočiti i spasiti se", govori ef. Jahić.
Njegova supruga je prva skočila s četverogodišnjim djetetom i preplivala do kupole džamije.
"U jednom trenutku bujica donosi kompresor koji nas je na kraju i spasio. Supruga je od džamije s jednom komšinicom prevela naše dijete do kuće koja nije bila poplavljena, a mi nažalost nismo mogli dalje, čekali smo GSS", kaže ef. Jahić.
Pripadnici Gorske službe spašavanja su došli oko 6:15 sati.
"Da li ovdje života ima to je već pitanje i kroz razgovor sa porodicama. Veoma je teška situacija, ljudi nemaju volju ni hrabrost da se vrate ovdje. U kojem pravcu će ići povratak i obnova zaista ne znamo", kaže.
Ističe da su se javili ljudi koji žele obnoviti džamiju, ali je pitanje ko će se smjeti vratiti u Jablanicu.
