Herojski čin Adema Hadžalića u Prijedoru: Evakuiše i brine o mještanima treći dan

Njegov herojski čin, koji je započeo u noći kada je poplava iznenadila mnoge, još uvijek traje, a Adem se ni nakon tri dana neumornog rada ne planira povući.

U Starom gradu u Prijedoru obilazeći posljedice poplava i gledajući ljude koji lopatama i ručno čiste poplavljene prostorije, na svom čamcu u vodi smo zatekli i Adema. Adem već tri dana, reklo bi se neumorno, ali itekako umoran i iscrpljen, na raspolaganju je svojim komšijama.

Ovo nije Bajram kakav je očekivao, ali će sigurno njemu i mnogima zbog njegovog doprinosa donijeti mnogo dobrog.

U razgovoru za Klix.ba Adem je ispričao kako je sve počelo, odnosno, kada je primijetio da je popustio nasip koji je bio u stanju, prema i današnjem stanju da sačuva plićak, ali ne i jaku Sanu.

"Ustao sam oko pola 1 da pripremim hranu za bebu i tada sam primijetio da voda već izlazi na cestu", prisjeća se Adem.

Oko 1 sat nakon ponoći prvo je evakuisao suprugu i šestomjesečnu bebu te druge mještane koji su morali biti prebačeni na sigurno s obzirom da je Stari grad u Prijedoru za samo nekoliko sati bio u potpunosti pod vodom.

Iako su nadležni bili obaviješteni o opasnosti, odgovora nije bilo.

Naime, Adem je lično pozvao nadležne i tražio 20 vreća materijala kako bi pokušao zaustaviti vodu koja je već prijetila Starom gradu.

"Nisam tražio pomoć ljudi, samo sam rekao da mi pošalju te vreće i da ću ih ja postaviti", dodao je naš sagovornik.

Poplava je brzo prekrila područje Starog grada, a voda je za samo nekoliko sati prešla pragove kuća.

"U pola 1 se moglo u papučama hodati po vodi, a za manje od dva sata sve je bilo pod vodom oko jednog metra dubine", opisuje Adem, koji je odmah krenuo u akciju.

Njegov čamac postao je sredstvo spasa za mnoge, a s glavnim imamom iz Čaršijske džamije, Adisom Habibovićem, i Amirom Cerićem, bio je jedan od onih koji je organizirao evakuaciju.

"Vratio sam se kući, okrenuo čamac, voda već u čizmama. Ženu i dijete sam prvo evakuisao, a onda i sestru i odvezao sam ih kod ženine sestre. S glavnim imamom iz Čaršijske džamije Adisom Habibovićem i Amirom Cerićem smo otišlo do Čaršijske džamije da dignemo tepihe. Mi kako dižemo tepihe, voda ulazi u džamiju, efendija uči ezan za sabah, voda je već ušla skroz u džamiju. U povratku kući vidjeli smo ženu, kćerku i unuka koji su sjedili na balkonu, htjeli smo ih evakuisati, ali su rekli da nemaju gdje. Tada je imam Habibović rekao da će biti u džamiji i njih smo prvo evakuisali ujutro oko 4 sata. Ujutro smo zvali komšije da ih evakuišemo, vatrogasce sam kasnije nazvao i rekao da nam vreće ne trebaju, ni meni ni nikome jer je već sve pod vodom", kaže nam Adem.

Uprkos neumornom radu, Adem nije tražio ništa za sebe, niti se želio eksponirati.

"Nikad nisam ništa tražio, nisam tražio pomoć ni za sebe, ni za moju ženu i dijete. Meni nije do toga, samo želim pomoći", kaže naš sagovornik.

Ovaj hrabri mladić svakodnevno organizira i distribuciju hrane, vode i drugih potrepština za mještane koji su još uvijek zarobljeni u svojim kućama, okruženi vodom.

"Niko nije dolazio, ni vodu ni hranu niko nije donio. Sve smo morali sami nabavljati i kupovati. Bar smo 2014. imali vodu i sve je bilo organizovanije", ističe, dodajući da je jedini motiv za njegovu upornost bila želja da pomogne onima u nevolji.

Danas, dok još uvijek pomaže, Adem se nada da će situacija u Starom gradu biti uskoro pod kontrolom, iako su neki ljudi još uvijek odsječeni i čekaju pomoć.

U njegovoj priči o pomoći i solidarnosti, ističe se jedinstven duh zajedništva i hrabrosti u trenucima katastrofe.

"I dalje sam tu, sa mještanima. Ništa ne tražim, bitna je samo živa glava", zaključuje Adem, herojski mladić koji je postao simbol nade i pomoći u trenutku kada su svi drugi okrenuli leđa.