Enes Osmančević: Bh. novinarstvo je u krizi integriteta, a sve prati latentna javnost
Spomenuta dva segmenta su u uzročno-posljedičnoj vezi, jer da bi mediji sudjelovali u demokratskim procesima, oni moraju imati integritet. To, prema riječima profesora doktora žurnalističkih nauka Enesa Osmančevića znači da medij mora biti "čist", neuprljan, imati kredibilitet i vjerodostojno novinarstvo, odnosno njegovi novinari se moraju držati profesionalnih i etičkih standarda, uz kritički i objektivan odnos prema društvu.
"Da bi mediji mogli biti takvi, odnosno da bi mogli sudjelovati u demokratskim procesima, oni moraju imati transparentnost u svom radu i djelovanju, a posebno u vlasničkoj strukturi. Mora se znati ko stoji iza kapitala u medijima, odnosno moraju se transparentno predstaviti kao neka vrsta lične karte, ne samo urednička i menadžerska, već i vlasnička struktura, kako bi publika i ljudi mogli znati kakvim su interesima povezani sa pojedincima, grupama, organizacijama ili državom", kaže Osmančević za Klix.ba.
Potrebno donošenje novih zakona
Ono što Osmančević izjavljuje, konkretno u BiH ukazuje na potrebu donošenja zakona o transparentnosti vlasništva u medijima, zakona o oglašavanju te zakonskih rješenja kojima bi predstavnici stručne javnosti mogli učestvovati u procesima izbora rukovodnih i uredničkih struktura u javnim radio i televizijskim sistemima i servisima.
Za izdavanje djela "Integritet novinarstva i transparentnost medija u BiH" koje je štampano u 500 primjeraka bila je zadužena organizacija Transparency International, a ono razmatra i profesionalni položaj novinara u BiH, odnosno njihov radno-pravni status, aspekte njihove sigurnosti, gušenja novinarskih sloboda te inače slobode govora i zbora.
Osmančević ističe da je novinarska profesija u našoj zemlji u stanju krize integriteta, što znači da su mediji nesamostalni u odnosu na politiku, a uredničke, rukovodne i vlasničke strukture su sve više ovisne o politici. Sa njom su, kako dodaje, interesno povezane, zbog čega trpe novinarski standardi i etika.
"S duge strane, radno-pravni položaj novinara je veoma loš i ovo je trenutno jedna od najslabije plaćenih profesija u BiH. Izloženi su pritiscima razne vrste – s jedne strane od vlasnika i urednika, ljudi koji predstavljaju centre moći u BiH i koji najčešće dolaze iz vladajućih stranaka, a prisutno je i gušenje slobode govora, izražavanja, kritičkog mišljenja. S druge strane, imaju prijetnje na društvenim mrežama od stranačkih botova, anonimnih osoba ili ljudi koji se kriju pod lažnim identitetima i smeta im govorenje istine, otkrivanje koruptivnih afera ili rodbinske i interesne povezanosti u BiH, što nazivamo nepotizam, klijentelizam, korupcija i slično", ističe profesor na Univerzitetu u Tuzli.
Politika u javnim RTV servisima u BiH
Politički utjecaj zastupljen je u privatnim medijima, ali i javnim RTV servisima i agencijama u našoj zemlji, što Osmančević smatra posebno problematičnim.
"Taj utjecaj se manifestira na način da predstavnici političkih partija u parlamentima biraju rukovodne strukture u javnim RTV servisima i agencijama, koje bi trebale biti neovisne. Umjesto da takve ljude biraju predstavnici stručne javnosti, na osnovu stručnosti, karakteristika i profesionalnih postignuća, moralnog i profesionalnog integriteta, nažalost kod nas je suprotno. Oni se biraju po kriterijima stranačke poslušnosti i podobnosti i to je stvar koja se ne bi smjela događati, posebno jer servisi ne pripadaju državi ili političkim stankama, već javnosti", navodi Osmančević.
Sve učestalije pritiske na novinare, gušenja slobode govora i cenzuru u našoj zemlji je moguće zaustaviti uređenjem zakonodavnog okvira, a prema riječima Osmančevića, redakcije i novinari bi trebali pokazati međusobnu solidarnost i građansku hrabrost u smislu izvještavanja o važnim događajima i odbrane svog ličnog i kolektivnog integriteta.
"Mediji bi trebali biti više okrenuti prema javnosti koju će informisati i jačati, promovirajući kritičku svijest, kako bi ona stala u odbranu profesionalnog novinarstva kad god to zatreba. Mediji i javnost trebaju djelovati sinergijski u uzročno-posljedičnoj vezi. Tu leži snaga i potencijal za vršenje pritiska na vlast, kako bi se ona jednostavno ponašala u skladu sa zakonom, principima kojima težima, poput priključenja evropskom sistemu vrijednosti, ali i općim civilizacijskim i moralnim načelima. Mi u BiH imamo slabe i nesamostalne medije, uz latentnu javnost koja nije javnost u klasičnom građanskom smislu riječi. Ona je slabo razvijena, nemoćna i rascjepkana", naglašava Osmančević.
Gušenjem novinarske profesije guši se i demokratija u Bosni i Hercegovini.
"Bez slobodnih medija i slobode govora, jednostavno nema javnog dijaloga, poliloga, kritičkog mišljenja, razmjene ideja, debate, polemike i rasprave o važnim društvenim pitanjima. To su sve preduvjeti demokratskog društva. Ako su mediji neslobodni, a sloboda govora, mišljenja i zbora ugrožena, onda ne možemo govoriti o demokratskim pretpostavkama i demokratskom uređenju, već totalitarnom načinu vladanja i suspendiraju demokratije. Bez tih stvari ne možemo ići naprijed u demokratskom razvoju i izgradnju prosperitetnijeg društva. Onda ostajemo zarobljenici vladajućih nomenklatura, a država, građani i mediji bivaju zarobljeni od vladajućih struktra", zaključuje Osmančević razgovor za Klix.ba.
