Ferhadija 25 godina nakon masakra: Sjećanje na ubijene u redu za hljeb koji nisu ni slutili zlo
"U redu za hljeb tog dana na ovom mjestu ubijeno je 26, a teže i lakše ranjeno 108 naših sugrađana koji nisu ni slutili da je to početak opsade grada i period koji će trajno obilježiti živote Sarajlija", kazala je u svom obraćanju Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata Kantona Sarajevo.
Dodala je da je prošlo 25 godina nade i želje da počinjeni zločin mora biti kažnjen.
"Žrtve poručuju da zločin ne smije biti isplativ i da pravda mora biti zadovoljena. Sjećanje ne blijedi jer su od tog trenutka svi građani Sarajeva postali svakodnevna meta granata i snajpera barbara sa brda, a danas su simbol hrabrosti i ponosa. Kroz dugogodišnju opsadu grada postali su simbol pravde i nade da zlo nikada ne može pobijediti dobro. Svjedok tome je i ova ulica prkosa u kojoj je počinjen stravičan zločin prema nedužnim civilima koji je bez presedana u historiji i toliko je velik da je svaki pokušaj njegovog minimiziranja sramotan. Zločin počinjen na ovom mjestu prema građanima koji su čekali u redu za hljeb je dokaz zle namjere zločinaca kojima je ranjavanje i ubijanje nedužnih civila pobjeda, što su pokazali i dokazali bezbroj puta kasnije u toku opsade Sarajeva koja je trajala 1.425 dana", prisjetila se Karović.
Svjedočiti i opominjati
Ona je poručila da ranjeni i preživjeli trebaju svjedočiti i opominjati.
"Zato ovo mjesto zločina treba obilježavati i nikad ne zaboraviti, a preživjelima moramo svi zajedno učiniti život mnogo boljim i pružiti im zaštitu dostojnu čovjeka kako bi živjeli lakše sa svojom boli. Obaveza svih nas je da se borimo da se zlo nikad i nikom ne ponovi", kazala je Karović i pozvala sve prisutne da učenjem Fatihe i minutom šutnje odaju počast nevino ubijenim građanima Sarajeva.
Avdulah Muslimbašić bio je svjedok masakra i, kako kaže, jedini preživjeli koji redovno dolazi na obilježavanje godišnjica u nadi da će sresti nekoga s kim može podijeliti teška sjećanja.
"To se ne zaboravlja, ne može se zaboraviti. Prolazio sam tuda... Spominje se red za hljeb, a niko ne spominje kamion sa sladoledom, toliko se ljudi okupilo...", isprekidanim glasom ispričao je Avdulah.
25 godina poslije - 130 gelera u tijelu
Priznao je da mu i danas zadrhti glas kad priča o tome.
"Dolazim najviše da bih nekoga sreo, da bih podijelio sjećanja, ali nažalost, nema nikoga", progovara Muslimbašić.
Na pitanje čega se sjeća od prije 25 godina, ispričao je: "Bio sam u prolazu. Vratio sam se da se pozdravim sa jednim čovjekom. Krenuli smo da se rukujemo, ali nismo stigli. Zaklonio sam ga i njega nije pogodio nijedan geler, ali ja danas u sebi nosim više od 130 gelera. Izgubio sam svijest, tek kasnije sam došao sebi, curila je krv. Jedna žena, koju spominjem svake godine, držala se za venu kako bi sama sebi zaustavila krvarenje. Kad bih bio neki umjetnik, mogao bih svaki detalj nacrtati. U mom sjećanju ništa se nije izgubilo. Bilo je mrtvih, ranjenih i onih koji umiru i onih koji pokušavaju ustati...".
Na pitanje kako danas živi sa tim slikama, rekao je da je ipak uspio ostati psihički stabilan, ali da mu je najteže kad dođe na ovo mjesto.
"O tome bi moglo da se priča godinama, ali čovjek kaže dvije-tri rečenice i stane", poručio je.
Uznemirujući snimci
Predsjedavajuća Skupštine KS Ana Babić je istakla da sve ono što se desilo treba nazvati pravim imenom i zauvijek tragati za pravdom i odgovornošću zločinaca koji su ovo uradili.
Od rasprskavajućeg dejstva minobacačke granate ispaljene s agresorskog položaja smrtno su stradali: Nedžad Abdija, Ismet Ašćerić, Ruždija Bektešević, Snježana Biloš, Predrag Bogdanović, Vladimir Bogunović, Vasva Čengić, Gordana Ćeklić, Mirsad Fazlagić, Emina Karamustafić, Mediha Omerović, Bahrija Pilav, Mila Ruždić, Mile Ružić, Abdulah Sarajlić, Sulejman Sarajlić, Hatidža Salić, Galib Sinotić, Sreten Stamenović, Srećko Šiklić, Božica Trajeri-Pataki, Vlatko Tanacković, Srećko Tanasković, Tamara Vejzagić-Kostić, Jusuf Vladović i Izudin Zukić.
