Iste godine, ali mjesec dana ranije, Mostar, koji ima blagu mediteransku klimu, zadesio je još jedan nesvakidašnji prirodni fenomen, ledena kiša.
Do tada, takvo nevrijeme skoro nije viđeno u Mostaru, pa su slike ledom okovanog grada obišle svijet.
Život u gradu bio je paraliziran. Struje nije bilo u cijelom gradu jer su skoro svi električni stubovi bili polomljeni. Vozila se nisu mogla kretati ulicama, škole i državne institucije su bile zatvorene.
Ljudi iz kuća izlazili s vunenim čarapama preko obuće i s drugim pomagalima koje su stavljali na obuću da bi se mogu kretati po zaleđenim mostarskim ulicama.
Hiljade ljudi se organiziralo u radne akcije i pomagalo da se ukloni led ispred prodavnica, bolnica, škola i apoteka, uz pomoć krampa i lopata.
Redovi dugi i stotinjak metara bili su ispred prodavnica, u kojima se najviše tražio hljeb i mlijeko, koje se, u to vrijeme, sipalo u staklene boce.
U pomoć su pritekli i pripadnici JNA i poslije skoro petnaest dana, stanje se počelo normalizirati u gradu.
Osim ove 1963. godine, danas mnogi Mostarci pamte i veliki februarski snijeg od prije tri godine kad je u gradu na Neretvi proglašeno vanredno stanje i radna obaveza.
Mostar je tada skoro sedam dana bio u potpunosti paraliziran, a jedan dio grada ostao je duže vrijeme bez napajanja električnom energijom.
