Gdje je BiH na putu ka Eurotransplantu i kako žive pacijenti koji čekaju na novi organ
Prema riječima Magazinovića, nakon brojnih sastanaka, stavovi su konačno usaglašeni te je prije nekoliko dana postignut dogovor entitetskih ministara zdravstva Nediljka Rimca i Alena Šeranića te ministrice civilnih poslova BiH Dubravke Bošnjak u vezi s realizacijom inicijative.
"Ukratko, Bosna i Hercegovina konačno kreće na svoj put ka članstvu u Eurotransplantu. To znači da će veliki broj građana kad pristupimo Eurotransplantu imati mnogo veće šanse za izlječenje i normalan život. To znači i razvoj transplantacijske medicine u našoj zemlji", poručio je zastupnik SDP-a.
Može li BiH u Eurotransplant?
Iz Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH pozdravljaju ovaj korak, međutim, ističu da je naša zemlja i dalje veoma daleko od pridruživanja Eurotransplantu.
Kako kažu, postoje brojni kriteriji koje BiH mora ispuniti, a među najznačajnijim je broj kadaveričnih transplantacija i organa sa kojima ona raspolaže.
"Mi smo na jednom početku, lično nas je obradovala inicijativa koja je usvojena jer napokon se nešto pokreće na državnom nivou. Ali, objektivno govoreći, mi smo veoma daleko od ulaska u Eurotransplant jer on ne prepoznaje samo administrativne stvari. Tu je primaran broj transplantacija i preminulih donora na milion stanovnika", kaže za Klix.ba Tomislav Žuljević, predsjednik Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika Federacije BiH.
A kada je riječ o transplantacijama, njihov broj ne ide u prilog priči o članstvu u Eurotransplantu. Naime, samo u Federaciji BiH prošle godine je urađeno njih 16 i to deset u Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli te šest u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Od njih 16 svega četiri transplantacije su urađene izuzimanjem organa od preminule osobe. I to je ono na čemu insistira Eurotransplant.
"To je veoma malo jer Eurotransplantu se ne možemo približiti bez dvadesetak kadaveričnih transplantacija. Dakle, mi možemo imati stotine transplantacija od živih donora, ali to ne mijenja priču prema Eurotransplantu jer on ne broji takve. To je zapravo organizacija za razmjenu organa, a mi ih nemamo. To je jedan od naših većih problema", navodi Žuljević.
Više od 300 osoba zvanično čeka na transplantaciju
Unazad nekoliko godina u našoj zemlji su se stvari u kontekstu obavljanja transplantacija počele pomijerati s mrtve tačke. Nakon višegodišnje stagnacije, tokom pretprošle godine obavljeno je njih deset, dok je za šest više u 2023..
"To je i dalje nedovoljno jer mi imamo veliki broj pacijenata koji čekaju na transplantaciju organa. Kada je riječ o bubrezima, mi na listi čekanja imamo nešto više od 200 pacijenata , novu jetru čeka 35, srce okvirno 30 te njih 35 rožnicu", ističe Žuljević.
U Federaciji BiH se blizu dvije hiljade bubrežnih bolesnika nalazi na hemodijalizi, a na pitanje zbog čega broj onih na listi čekanja nije veći, Žuljević odgovara da razlog leži u nedostatku nade da će jednoga dana dobiti poziv za transplantaciju.
"Da biste došli na listu čekanja, vi morate obaviti obradu koja podrazumijeva prilično kompleksne, a u nekim slučajevima i veoma nelagodne pretrage. Ti pacijenti zapravo neće da se podvrgavaju neugodnostima kako bi se stavili na listu koja u konačnici ne daje potpunu šansu za transplantaciju", naglašava sagovornik portala Klix.ba.
Dok svi sa liste očekuju taj poziv i priliku za novi život, prolaze kroz prilično mučne periode. Kako to sve izgleda na svojoj koži je osjetio i naš sagovornik. Za razliku od većine, on je prije nekoliko godina izvršio transplantaciju bubrega i to nakon 14 mjeseci dijaliziranja.
"To su vam životi bez života. Zapravo, jedan dan ste na dijalizi, a drugi niste. Samo što se oporavite vi ponovo morate na dijalizu, odnosno teške i iscrpljujuće tretmane sa čestim oscilacijama pritiska u krvi i drugim neželjenim pojavama. Vi ste četiri i po sata privezani za aparat kako bi se očistila ta 'prljava krv', što će vam u konačnici koliko-toliko omogućiti funkcioniranje", nastavlja Žuljević.
Hemodijaliza u razvijenijim zemljama je prijelazno rješenje od dijagnoze do transplantacije, dok u BiH predstavlja konstantu. I pored svega, bubrežni bolesnici se nalaze u povoljnijem položaju u odnosu na one koji čekaju novu jetru, srce ili rožnice.
"Svi oni su svakoga dana sve bliže onom najgorem scenariju, a posebnu su u teškom stanju jetreni bolesnici. Oni u posljednje vrijeme pokušavaju naći rješenje, tako što im njihovi bliži članovi porodice daju dvije trećine jetre. To je opasno rješenje, a ono se ne realizira u BiH, već u inozemstvu. Kada je riječ o srčanim bolesnicima, neki od njih dođu do mehaničke pumpe koja je veoma skupa, a putem nje kupuju vrijeme, nadajući se transplantaciji negdje u inozemstvu jer se ti zahvati ne rade kod nas", ukazuje Žuljević.
Ljekari gube rutinu, a pacijenti im sve manje vjeruju
Problemi vezano za transplantaciju organa u BiH se vežu jedan na drugi, a prema upozorenju Udruženja dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH, ljekari u našoj zemlji usljed nedostatka obavljanja ovakvih zahvata gube rutinu u radu. Naglašavaju da su zbog toga klinički centri izgubili povjerenje pacijenta, koji su postali ogorčeni, frustrirani, inferiorni, ali i u strahu.
"Mi u BiH imamo i Donorsku mrežu koja je nevladina organizacija, a koja radi podizanju svijesti o važnosti donacije i transplantacije organa, ali ona je pred gašenjem jer nema podršku institucija i ustanova. Nažalost, ako ne dođemo do određenih finansijskih sredstava u narednih mjesec ili dva ona će nestati. Ako se ona u konačnici ugasi, transplantacijski program u BiH će tek onda doći u problem", upozorava Žuljević.
Oni koji čekaju na novi organ poručuju da transplantacija u našoj zemlji mora biti prioritet i ne bi trebala imati alternativu u drugim klinikama izvan BiH, osim u slučajevima kad se ne može uraditi ovdje.
