Gdje je nestalo Čajničko evanđelje, jedan od najznačajnih srednjovjekovnih spomenika u BiH?
Erma Ramić-Kunić, doktor nauka iz oblasti ligvističke bosnisitike i autorica dvije knjige koje se direktno bave Čajničkim evanđeljem je upozorila na nestanak ovog spomenika bosanske pismenosti i istakla kako je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika još 2013. godine donijela odluku kako je iznošenje ovog nacionalnog spomenika iz BiH zabranjeno.
Ramić-Kunić ističe da je privremeno iznošenje dozvoljeno jedino zbog prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se konzervacija u inostranstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i jeftinije.
Odobrenje za privremeno iznošenje nacionalnog spomenika iz Bosne i Hercegovine u daje isključivo Komisija, ukoliko bude nedvosmisleno utvrđeno da to neće ni na koji način ugroziti nacionalni spomenik.
Ramić-Kunić se pita kako je moguće da Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika sve vrijeme šuti i da ne odgovara na službene dopise.
Jedan od članova Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Faruk Kapidžić se oglasio na društvenim mrežama i između ostaloga naveo kako su sadašnja dva člana Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH obavijestili sve nadležne organe i institucije o onome što su bili obavezni obavijestiti. Dodao je da će iste morati prije ili kasnije odgovoriti "da li je, a ako jeste gdje, kada, ko i kako sakrio nacionalno blago".
Čajničko evanđelje je inače srednjevjekovna rukopisna knjiga i u vlasništvu je Srpske pravoslavne crkve. Čuvala se u Muzeju crkve u Čajniču te je 2013. godine proglašeno za nacionalni spomenik BiH.
Nastalo je početkom XV vijeka, na dvoru feudalca Pavla Radenovića, ili je samo bilo u njegovom vlasništvu. Prema osobinama jezika izvjesno je da je nastalo na tlu istočne Bosne – na ijekavskom tlu. Pisano je brzopisno, a pisanju se smjenjivalo pet glavnih pisara, koji su kontinuirano ispisivali tekst. Kodeks je prepisan sa tri različita predloška.
