Osjećanja hiljade vjernika koji su danas došli u Mrkonjiće, rodno selo Svetog Vasilija Ostroškog, bila su pomiješana srećom i tugom, jer su došli da proslave dan velikog sveca, a istovremeno da se oproste od vladike Grigorija sa kojim su gradili Hercegovinu, preživljavali mnoge lijepe, ali i tužne trenutke.
Grigorije je u besjedi vjernicima rekao da odlazi u tuđinu, ali da pola njegovog srca pripada Hercegovini i njegovom narodu, te poručio da će se jednog dana vratiti, jer sa pola srca ne može biti sahranjen u tuđoj zemlji, već u Hercegovini.
"Molim vas braćo da gledate naprijed jer, kao što reče apostol Pavle, dobar orač nikada se ne osvrće za sobom da vidi šta je uzorao nego gleda naprijed da vidi šta mu još predstoji. Isti taj apostol Pavle naučio nas je jednoj divnoj mudrosti, hrišćanskoj, koja kaže - ja zasadih, apostol će zaliti, a neko će treći požnjeti. Tako smo imali jednu divnu priliku bratsku i očinsku u ovoj našoj zemlji Svetog Vasilija, da je vladika Atanasije zasadio, ja sam zalivao, a ako Bog da otac Dimitrije će požnjeti i vi zajedno sa njim", rekao je vladika Grigorije.
Obraćajući se ispred crkve sagrađene na temeljima rodne kuće Svetog Vasilija Ostroškog, vladika je rekao da ga je upravo Sveti Vasilije upućivao da treba da se raduje tuđoj sreći i napretku i da, koliko i kako može, blago spusti ruku na rame bolnih i nemoćnih.
"Danas sam došao u ovo tvoje i naše selo, u tvoj i moj dom, da sa tvojim i mojim narodom podijelim blagodarnost, da izrazim neizmjernu blagodarnost. Ako si ti veliki učitelju imao volju i potrebu iz bilo kojih razloga da napustiš ovu zemlju i da radi žrtve i molitve odeš u pećinu, shvati i mene sveti prethodniče što sad idem u hladnu tuđinu. Vjerujem da sa tvojim blagoslovom mogu pomoći našem rasijanom narodu i pokazati im da je naš Hristos bog svuda", rekao je Grigorije.
Vezan za svoju Hercegovinu, braću i sestre koji u njoj žive, rekao je vladika, nije mogao da ovaj dan upravo sa njima i ne proslavi, da im kaže šta mu leži na srcu, da se sa njima oprosti.
"Požurio sam iz Beograda kako bih stigao u svoje milo Trebinje i bio danas ovdje sa vama u Mrkonjićima. Pomislio sam da je to najbolje mjesto i najljepši praznik da zahvalim Svetom Vasiliju, ocu i vladiki hercegovačkom. Molim i vas dobri Hercegovci, potomci Svetog Vasilija da u ovom času zajedno sa mnom zahvalite svetom Vasiliju", istakao je vladika Grigorije.
On je zahvalio i gradonačelniku Trebinja Luki Petroviću sa kojim je zajedno pravio planove za bolje i ljepše Trebinje, koji čini veliko djelo, zalažući se da ovo selo uz pomoć Vlade Srbije "obuče u novo ruho".
"To je bila najveća njegova želja da se baš taj novac uloži u Mrkonjiće kao što je moja da se dovede voda u jedno selo kraj Bileće i hvala Bogu te su nam želje uslišene", rekao je vladika Grigorije.
On je zamolio vjernike da kao što su njemu pomagali ljubavlju i dobrotom, tako čine i časnom, divnom i Bogom blagoslovenom i Bogom izabranom ocu Dimitriju, njegovom nasljedniku u ovoj eparhiji, koji je punih 18 godina monah u manastiru Tvrdošu i sveštenoslužitelj.
Gradonačelnik Luka Petrović zahvalio je vladiki Grigoriju na dobrim djelima i na svemu što je učinio za Mrkonjiće.
O radu sa vladikom Grigorijem, trenucima provedenim s njim, savjetima i brizi koje je dobijao govorio je dugogodišnji radnik u eparhiji Dragiša Šekarić.
"Neka vam Gospod Bog da snage da u novoj eparhiji u Njemačkoj budete veličanstveni kao što ste bili u Hercegovini, da hrabro kao što i doliči korijenima vaše porodice budete krepki i da naš i vaš narod rasijani saberete i da ga Gospodu privodite kao što ste privodili nas skoro 25 godina", istakao je Šekarić.
Vjernik Rajko Mastilović iz sela Čemerna kod Gacka koji je danas došao sa svojom mnogobrojnom porodicom, među kojima je i najmlađa unuka koja ima svega pola godine, rekao je da na ovo sveto mjesto dolazi svake godine iz poštovanja prema vjeri, Crkvi i Svetom Vasiliju Ostroškom.
"Osjećanja su mnogo jača nego što ih čovjek može riječima opisati, to je posebno za svakoga", rekao je Mastilović, naglasivši da je danas, ipak, malo drugačija proslava, jer su svi tužni zbog vladikinog odlaska.
"Kod nas pravoslavnih je običaj da kažemo - ko će na put Bog mu dao sreću uz put. Neka radi kao što je radio ovdje i neka ostane na ponos i diku srpskog roda, poroda i naroda našeg i svega što je pravoslavno i srpsko i da Bog da i da njegov nasljednik ide njegovim stopama", rekao je Mastilović.
