Hadžikadunić: Scene iz Afganistana su ružne i bolne, ali trebamo znati u kakvom svijetu živimo
Koliko su scene koje gledamo danas u Afganistanu neočekivane?
Afganistan je davno izgubio svoju bitku s talibanima. Sjedinjene Američke Države su godinama tražile časnu izlaznu strategiju. Nastavak njihove vojne misije bio je skup, neodrživ i za mnoge Amerikance besmislen, što je bilo očigledno mnogo prije administracije Joea Bidena. Zato je bivši američki predsjednik Donald Trump započeo, a njegov nasljednik u Bijeloj kući samo završio bolnu misiju povlačenja američke vojske.
Nemile scene iz Kabula nisu toliko iznenađujuće, jer Afganistanci također nisu spremni da plate cijenu za vlastitu slobodu od talibana, prava žena itd. Treba također uzeti u obzir sistemsku korupciju koja nije izostala od ustoličenja prvog predsjednika Hamida Karzaija krajem 2004. do odbjeglog Ashrafa Ghanija, kao i klansku političku kulturu koja nije plodno tlo za promociju ideala liberalne demokratije. Zato nije neočekivano da talibani, koji su proteklih godina bili spremni platiti visoku cijenu za svoje ideale, brzo osvoje cijeli Afganistan. Nikakva vanjska politika, pa ni američka, tu nije bila od pomoći. Scene su ružne i bolne, ali trebamo znati u kakvom svijetu živimo.
S obzirom na to da je američki intervencionizam nakon 11. septembra pokušao promijeniti stanje u Afganistanu, da li američko naprasno povlačenje, mnogi govore o porazu, može imati ozbiljnije posljedice po naše prostore?
BiH je svojom geografijom duboko unutar euroatlantskog sistema odbrane, pa tako dijeli njegovu sudbinu. Drugo, Sjedinjene Američke Države su na evropskom tlu od završetka Drugog svjetskog rata i nemaju namjeru da ga napuste. U Afganistanu su, prema vlastitom priznanju, privremeno (od 2002). Opća je saglasnost da Afganistan također nije u zoni strateškog interesa za SAD poput Evrope, istočne Azije ili Perzijskog zaljeva, gdje se nalazi najveći broj američkih vojnih baza. Dakle, BiH je proširenjem NATO saveza iza Željezne zavjese postala dio mnogo većeg i važnijeg sigurnosnog sistema za Evropu i SAD. Afganistan to nikada nije bio. Kolektivni sistem sigurnosti, koji se gradi na evropskom tlu, u proteklih 75 godina ima mnogo dublje i zdravije korijene.
Šta bi se desilo ako pretpostavimo da jednog dana vojna sila SAD-a napusti Evropu?
"Svaka je sigurnost poput kisika", kaže američki profesor Joseph S. Nye s Harvarda, "Skloni ste ga ne primijetiti dok ga ne izgubite, a kad ga izgubite, onda samo o njemu razmišljate".
Važno je to pitanje, prevažno za nas u BiH, cijeli balkanski prostor, na koncu cijelu Evropu. Prvo to nije nezamisliv scenarij jer nikada kao u posljednjih nekoliko godina ugledni američki profesori s najprestižnijih univerziteta nisu glasnije propitivali stratešku ulogu SAD-a u Evropi, odnosno sugerisali da SAD treba predati evropsku sigurnost Evropljanima. Međutim, to svakako nije toliko izvjesno jer se radi o sistemskom pitanju, mehanizmu kolektivne sigurnosti, a takvi sistemi se teže mijenjaju u međunarodnim odnosima.
Ali pretpostavimo da se to jednog dana desi, da se američka vojska povuče iz Evrope, kao što se povukla iz Afganistana. Teorija bi kazala da se Evropa u tom slučaju vraća doktrini balansa moći. O Balkanu tada odlučuju sistemske sile Njemačka, Francuska, Turska, Rusija... Nije isključeno da zone različitih interesa idu sredinom Balkana ili sredinom same BiH. To je jedna nezahvalna situacija u kojoj su sve raspoložive opcije gore od postojeće.
Jedna mogućnost za izbjegavanje opće anarhije u geopolitičkim sivim zonama poput balkanske jeste neka vrsta rusko-turskog dogovora. U prilog tome govori teza S. Huntingtona da je crta razdvajanja pravoslavnog i islamskog svijeta uglavnom mirnodopska. Druga je opcija da sistemske sile poput Njemačke i Francuske povedu računa o Balkanu. Znajući da se multipolarna Evropa bez SAD-a vraća svojim primordijalnim strahovima, to nije realna opcija. Na koncu, samo naivni mogu vjerovati u neki regionalni dijalog i dogovor balkanskih država u vrijeme opće balkanizacije Evrope. Zato je najbolje da Sjedinjene Američke Države ostanu u Evropi još dugo.
Da li je BiH samo objekat u međunarodnim relacijama ili ima boljih opcija?
BiH će biti više subjekat u međunarodnim odnosima borbom protiv sistemske korupcije koja podriva njenu kolektivnu sigurnost, a koju su afganistanske vlasti propustile. Treba graditi meritokratsko društvo poput Singapura i birati najbolje među nama. Također je nužna sve izraženija svijest o mogućim intencijama agresivnog okruženja te saznanje o njegovim materijalnim snagama. Treba, dakle, znati kakvo ofanzivno oružje kupuju naši susjedi i šta piše u njihovim odbrambenim strategijama. Tako se nameće i potreba stalnog razvoja Oružanih snaga BiH, vlastite namjenske industrije, uključujući nove odbrambene tehnologije. Jer neznanje i slabost mogu samo prizvati novu agresiju, kao što je svaka povijest diplomatije nebrojeno puta potvrdila da jaki rade šta žele, a slabi trpe šta moraju.
Prepoznajete li koje sarajevsko naselje je na fotografiji snimljenoj davne 1954. godine?
