Hafiz Ammar Bašić: Bajram nam dolazi kao znak od Boga da možemo biti drugačiji i bolji
Nagrada za ispravno obavljen hadž je čišćenje od grijeha "kao na dan rođenja", a onaj ko zakolje kurban nada se da je među bogobojaznim Božijim robovima, jer On, podsjeća Bašić, samo od takvih prima djela.
"Kurban-bajram možemo posmatrati kao vrhunac jednog duhovnog uspinjanja koje kreće od ramazana, u kojem je počela objava Kur'ana, u kojem se duša čisti postom, u kojem se nalazi deset najodabranijih noći od kojih je noć Kadr bolja od hiljadu mjeseci, a onda dva mjeseca nakon tog svetog mjeseca dolazi mjesec zul-hidždže čijih prvih deset dana predstavlja najvrednije dane u godini. Deveti dan ovog mjeseca je dan kada hadžije jednake pred Allahom stoje na Arefatu i vrijeme provode u dovi, a postiti ovaj dan, prema riječima Poslanika islama, donosi oprost grijeha tekuće i naredne godine. Vrhunac svih ovih ibadeta, obreda i činjenja Bogu ugodnih djela je deseti dan zul-hidždžeta, kada obilježavamo Bajram", kazao nam je Bašić.
Ističe da je možda lakše osjetiti radost Ramazanskog bajrama, jer dolazi nakon trideset dana škole posta, strpljenja i borbe sa samim sobom. Ali onaj ko istinski razumije vrijednost dana prije Kurban-bajrama, posebno dan Arefata, i onaj ko je svjestan suštine hadža i klanja kurbana, pronaći će, smatra Bašić, radost i snagu i u Kurban-bajramu.
"Potrebno je shvatiti da su različite forme obreda koje nam je Gospodar naredio znak Njegove milosti prema nama: namaz, post, zekat, hadž, sadaka, učenje Kur'ana, klanje kurbana, dobročinstvo prema ljudima... Jer baš kao što ljudima dosadi jedna te ista hrana, našem nefsu (egu) postane teško obavljati samo jedan vid ibadeta pa može doći do prezasićenosti i ostavljanja istog. U tom kontekstu se ova dva bajrama i razlikuju, ali je suština ista – osjetiti i pokazati svijest o Gospodaru i Njegovim stvorenjima. Kurban-bajram u fokusu ima riječ 'žrtva'. Hadžije žrtvuju svoj imetak, vrijeme, zdravlje i trud da obave petu islamsku dužnost, a oni koji ostaju kod kuća, a imaju mogućnost, prinose kurban kao žrtvu. Bez žrtve nema ni uspjeha, mi to znamo po našoj svakodnevnici – svaki uspjeh zahtijeva trud. Zar je moguće očekivati Božije zadovoljstvo i vječnu nagradu u koju vjerujemo, a da ne ulažemo sebe na tom putu svakodnevno?", pita se hafiz.
Govoreći o važnosti i značaju kurbana kao jednog od koraka približavanja Bogu kaže da je najvažnija kurbanska lekcija da onako kako smo spremni žrtvovati životinju zarad Boga, pa to dijeliti s porodicom i komšilukom, isto tako moramo u životu bivati spremni žrtvovati sebe kako bismo činili ovaj svijet ljepšim mjestom za život.
"Ta uloga namjesnika (halife) na Zemlji od Allaha nam je povjerena. Bojim se da onaj ko kurban doživljava samo kao priliku da dođe do mesa ili čak ni to, nije razumio suštinu svoje vjere. Kurban jezički ukazuje na bliskost s Allahom, a onda s Njegovim stvorenjima. Ne možemo mi suditi čiji kurban je primljen, a čiji ne, ali ovi dani su nam prilika da se preispitamo: zar zaista mislim da sam zaklao kurban, a vrijeme života mi u dangubi prolazi? Zar mislim da sam zaklao kurban, a ljudima činim nepravdu i stalno se svađam? Zar mislim da sam kurban zaklao, a ne mogu sebi narediti da činim dobra djela, a ostavim loša? Kur'an jasno poručuje da 'do Allaha neće doći ni krv ni meso naših životinja, već naša bogobojaznost'. Onaj kome se ti osjećaji, a potom i odluka o mijenjanju sebe nabolje, probude u ovim danima, istinski je 'učinio i prinio žrtvu' svom Stvoritelju", ističe naš sagovornik.
Postoji samo ispravan put
Kaže da je u vremenu materijalizma i individualizma veliki izazov mladima približiti važnost žrtve i islama, ukazati im na osjećaj zajedništva koji se, između ostalog, stvara i prilikom klanja kurbana. Navodi da omladina živi u groznici brzih rezultata, instant zvijezda, kratkotrajnog uživanja i prolaznog uspjeha.
"Cilj je diploma, a ne znanje. Cilj je posao, a ne misija. Cilj je 'ja', a ne 'mi'. Cilj je interes, pa makar i po cijenu obraza. Ovo su nažalost stvari koje svi možemo konstatirati. Baš u ovakvom ambijentu potrebna nam je čista, nepatvorena duhovnost koja će nas vratiti na kolosijek ispravnog rezonovanja. Mladim ljudima se danas nameću kratice i lažne smjernice do uspjeha, a oni zaboravljaju da ne postoji ni lakši ni teži put – postoji samo ispravan put. Mislim da je recept u učenju i razmišljanju, kada mladić i djevojka shvate da im Gospodar daje vjeru kako se ne bi 'hvatali za glavu' nakon 20-30 godina svog života, oni će istu prihvatiti kao najveću životnu vrijednost. Stalno mi se javljaju ljudi koji su zbog alkohola, kocke, droge, bluda i ostalih prividnih uživanja izgubili i razorili desetine porodica. U očima i riječima takvih ljudi se samo mogu suze i tuga naslutiti. Zato nam Gospodar iznova daje posebne dane, u kojima jačamo osjećaj za Njega, za ljude oko nas i za one prave vrijednosti", ističe Bašić.
Kada je riječ o onim još mlađim, djeci, ističe da u njih treba uložiti dvostruko više vremena i dvostruko manje novca, jer je duh našeg vremena sebičnost, a u toj otrgnutosti jednih od drugih ispaštaju i naši najmlađi.
"Oni utjehu u slaboj komunikaciji s roditeljima prvo traže u tehnologiji, a onda kasnije i na ulici, što može imati kobne posljedice. Savjetujem roditelje, samim tim i sebe, da vežemo srca svoje djece za nas. Njima je potrebno kupiti odjeću, obuću i školski pribor, ali oni više od toga imaju potrebu da im mi budemo prijatelji. Bajram je prilika kada se ojačaju te konekcije, kada kroz poklone, priredbe i druženja djeci u njihov identitet usađujemo jednu lijepu vrijednost. Otuda u našoj tradiciji bajram-banka, bajramska dječija odjeća, davanje zadatka da oni dijele kurbansko meso... Ono u šta se ulažemo, to ćemo i dobiti. U ovim danima se iznova preispitujemo koliko zaista mi ulažemo i nastojimo da generaciji koja dolazi prenesemo istinske vrijednosti života", rekao nam je hafiz.
Vraćanje pravim vrijednostima
Smatra da iako se mnogi hrane lošim vijestima, crnom hranikom i lošom politikom u svakodnevnim razgovorima, iako stanje u našoj domovini nije ni blizu idealnog, ne smijemo dopustiti da ne primijetimo neke pozitivne trendove u našem društvu. Jedan od tih trendova je, ističe, da sve više mladih ljudi vodi računa o svojim postupcima, o svojoj čestitosti, o svojim životnim ciljevima.
"Jednostavno, živjeti nemoralno nesreća je za dušu i svaki čovjek koji ide tim putem nastoji izaći iz tih okova jer vidi čemu ga to vodi. Savjet onima koji se bore na putu dobra jeste da ne odustaju. Promjene ne dolaze preko noći. Mi nismo bezgrešni meleci, grijeh je nama imanentan, ali ga nećemo zbog toga minimizirati. Nikada nije problem u onome što nemamo, nego što ne vidimo koliko imamo. Onaj ko govori da je nezadovoljan sobom, svojim djelima, ponašanjem i uspjehom, a ne radi ništa da to promijeni – sam sebe laže. Volio bih posebno da mladi ljudi nikada ne odustanu od vjere i da imaju na umu da Gospodar 'razumije' njihove godine", navodi Bašić.
Upućujući bajramsku poruku govori da se Bajram na arapskom kaže Eid (povratak, vraćanje) što, između ostalog, ukazuje na naše vraćanje onim pravim vrijednostima.
"Za Bajram mnogi dođu u džamiju, neka to probaju i mimo Bajrama. Za Bajram se zavađeni poselame, neka to urade i mimo Bajrama. Za Bajram se porodice više druže, neka to probaju i mimo Bajrama. Za Bajram se siromašni pomažu, neka to probaju i mimo Bajrama. Uzvišeni Allah će ljudima suditi na osnovu djela koja su ustrajno, a ne povremeno činili u svojim životima i zato treba da se preispitamo koje su naše životne konstante. (Po)griješiti je ljudski, ali ne pokajati se je šejtanski. Često sebi dopuštamo da nam se nešto desi u životu pa da onda preispitamo svoje postupke, ali to treba činiti svakodnevno. Bajram nam samo dolazi kao znak od Gospodara da možemo bivati drugačiji i bolji. U kontekstu značenja ove arapske riječi za bajram (Eid), kao poruku bih rekao: 'Svako će se vratiti Stvoritelju kada umre, istinski sretan je onaj ko Mu se vrati dok je živ'. Svim vašim čitaocima, Bajram šerif mubarek olsun", poručio je hafiz Bašić.
