Heroji koji 24 sata spašavaju živote: Vatrogasci nikada ne spavaju, ni u ratu ni u miru
Profesionalna vatrogasna brigada Sarajevo osnovana je 1883. godine. Tada se zvala Profesionalna vatrogasna četa, da bi potom bila preimenovana u brigadu. Na području KS radi 205 profesionalnih vatrogasaca, a u svakoj općini ima po jedno dobrovoljno vatrogasno društvo. Kako je za Klix.ba rekao Omer Šetić, zamjenik komandanta Profesionalne vatrogasne brigade, profesionalni vatrogasci su 24 sata, svakoga dana, dostupni građanima.
"Kada dobijemo poziv na 123, dispečer prvo provjerava ispravnost dojave jer zna biti mnogo lažnih prijava. Od trenutka kada se upale lampice koje nam govore koja ekipa treba ići na intervenciju potrebno je manje od minutu da se vatrogasci spreme i krenu. Dešavalo se i da od dojave prođe svega 45 sekundi, a naši vatrogasci već budu u vozilu na Skenderiji", rekao je Šetić za naš portal.
Spremni za manje od 60 sekundi
Da im je potrebno manje od minute da se iz svojih soba spuste, obuku i krenu vozilima uvjerila se i ekipa portala Klix.ba. Nebitno je da li spavaju, odmaraju, gledaju televiziju ili rade u magacinu. Onog trenutka kada se čuje zvuk zvona i upale se lampice, svi su na nogama i trčeći se spuštaju niz šipku koja ih vodi sa sprata u prizemlje gdje su parkirana vozila.
"Kada je noć prvo se upali posebno svjetlo koje ih razbudi kako srce ne bi doživjelo šok ako odmah čuju zvono. Svi su odmah na nogama i idu pomoći građanima koji su u nevolji. To je svakako stres za organizam i zbog svega s čime se susreću vatrogasci imaju beneficirani radni staž", kazao je Šetić.
Pripadnici ove profesije imaju priliku vidjeti svašta. U jednom danu smjenjuju im se, ovisno od intervencija, komične i tragične situacije. Ostaju pribrani jer shvataju da je u tim trenucima najvažnije pružiti pomoć ugroženima. No, bilo je izuzetno teških situacija kada ni sami nisu mogli izdržati, a da ne puste suzu.
"Dešavalo nam se naprimjer da za Novu godinu osiguravamo proslavu na javnom mjestu. Bilo je to prije 2-3 godine, kada se slavilo ispred BBI-a. Tu je bila pjesma, vatromet, ljudi raspoloženi, pravo slavlje. Onda smo dobili poziv i otišli na drugu lokaciju. Teška saobraćajna nesreća kod Hifine pumpe u Vogošći. Mlad momak je poginuo. Jedva smo mu izvukli tijelo iz smrskanog automobila. Nakon toga, vratili smo se u centar, promijenili kamion i ponovo se vratili na doček", rekli su pripadnici PVB Sarajevo koji su radili smjenu u periodu kada je ekipa Klix.ba radila reportažu.
Dan kada su svi zaplakali
Inače, ova ekipa je radila u periodima raznih teških nesreća, pa i u vrijeme februarskih protesta, kada su zapaljene zgrade Vlade KS, Općine Centar i Predsjedništva BiH. I taj dan su ugrozili svoje živote kako bi spasili pet uposlenika, sačuvali Arhiv i ugasili vatru u Vladi KS i Predsjedništvu. I sami su bili na meti pojedinih demonstranata koji su im najprije blokirali prilaz zgradama, a potom ih gađali kamenjem i molotovljevim koktelima.
"Kada smo došli rekli su nam da u zgradi Vlade KS ima pet uposlenika zarobljenih na drugom spratu. Sprat ispod i iznad su gorjeli. Nisu imali kuda. Dim je bio toliki da prst pred okom nismo vidjeli, već smo hodali pipajući zidove i vrata rukama. Kada smo ih našli davali smo im svoj kisik kako bi mogli disati i izveli ih. Onda smo gasili obje zgrade sve do noći", rekli su nam.
Bilo je izuzetno teških situacija. No, uvijek su bili pribrani i pomagali ljudima.
"Najteže nam je bilo nedavno u Švrakinom Selu kada je izgorjela kuća. Pronašli smo prvo ugljenisano tijelo djeda i teško povrijeđeno dijete, koje je kasnije podleglo. Cijela smjena je tada plakala", kazali su.
Svi u sklonište, vatrogasci na intervencije
Ipak, ističu svi, najviše trauma je bilo u ratu.
"Najteži period u mom radu je bio ratni. Kada su svi bježali u skloništa mi smo izlazili na teren, penjali se na tavane i visoke spratove kako bismo gasili požar i izvlačili ljude. Svjesno smo išli u smrt, jer nismo znali da li će agresor ponovo baciti granatu na isto mjesto. Tokom rata poginulo nam je osam vatrogasaca, a ranjeno 57, sve tokom intervencija. Sjeća se kada je gorio 15. sprat zgrade na Pofalićima. Penjali smo se da ugasimo i bili smo direktno izloženi paljbi. Imali smo plave košulje, obične kao policajci. Kada smo sišli ljudi su nas pipali jer su mislili da nosimo pancire i bili su zapanjeni kada su vidjeli da nemamo ništa od zaštitne opreme", prisjetio se Šetić.
Bio je prvi koji je došao kada je gorjela Vijećnica. U gradu nije bilo vode i bili su teški uvjeti za gašenje požara. Cisterna je morala ići do Pivare, a punjenje je trajalo dugo, jer je pritisak bio slab. Vijećnici nije bilo spasa.
"Bilo mi je najviše žao tog objekta. Bio je to 25. august 1992. godine. U početku nije bio veliki požar, ali zbog svih intervencija koje smo imali taj dan, samo jedno vozilo smo mogli poslati pred Vijećnicu. Gorjelo je svuda u gradu. Da smo imali tri vozila požar bi bio ugašen za sat vremena. Ali cisterna se istrošila i morali su po vodu. Dok su se vratili, požar se proširio. Tada smo pomagali ljudima da iznesu knjige i Arhiv koji je bio bitan. Nažalost, do jutra smo imali tri cisterne na raspolaganju, ali bilo je kasno", kaže Šetić.
Kako postati vatrogasac?
Ti ljudi i danas rade. U rekordnom roku dođu na mjesto događaja. Najmlađi članovi imaju 26 godina, a u prosjeku vatrogasci rade do 50-60 godina. Da biste postali član tima, potrebno je da imate do 25 godina, da imate završenu Srednju tehničku školu i da niste kažnjavani. Nekada je jedan od uvjeta bio i odslužen vojni rok, no više nije.
"Potom se vadi ljekarsko uvjerenje, prolazi psihofizički test, provodi se tzv. Kuperov test i ako kandidat zadovolji sve može pristupiti obuci koja traje šest mjeseci u PVB. Nakon obuke kandidat ima rok od 90 dana da položi stručni ispit za profesionalne vatrogasce i tada postaje vatrogasac", rekao je Šetić.
Stresan posao ostavlja traga
Iako nemaju psihologa, vatrogasci su u dobrom stanju. Jednom sedmično posjećuje ih ljekar koji ih pregleda i koji ih upućje kod specijaliste ukoliko je to potrebno. No, Šetić ističe kako su bolovanja svedena na minimum.
"Ipak, ovaj posao ostavlja traga. U posljednje tri godine 27 vatrogasaca je napustilo službu od kojih je pet umrlo. Nažalost, imali smo situacija gdje umiru mladi ljudi, do 40-ak godina. Bili su i ratu. Da li je stres ili nešto drugo, ne znam", rekao je Šetić.
Ipak, svoj posao obavljaju časno i bez straha. Ističu kako je adrenalin prisutan u svakoj intervenciji, te da ih on održava, a bilo je i komičnih situacija.
"Dešavalo se da očevi - vatrogasci odu na roditeljski sastanak u školu i kada čuju školsko zvono skoče iz klupe misleći da je u pitanju intervencija, jer je i kod nas isto zvono. Bilo je i situacija da, kada im se žena vrati kući kasnije i upali svjetlo, oni skoče iz kreveta misleći da je to svjetlo pred zvono za intervenciju tokom noći", kazala nam je ekipa smijući se.
Od običnih ljudi do heroja
Razlika u godinama kod njih se ne primjećuje. Nasmijani su, raspoloženi i tokom odmora gledaju televiziju, igraju stoni tenis, kartaju i slično. Sasvim obični ljudi koji opušteno piju kafu i razgovaraju o svakodnevnim stvarima, sve do trenutka kada se oglasi zvono. Tada postaju ozbiljni profesionalni vatrogasci koji bez razmišljanja o svojim životima odlaze u novu intervenciju i spašavaju tuđe živote i imovinu. Svaki dan, 24 sata.
Iman Šemić u utrci za fotomodel FBiH: Otkrila nam je kako teku pripreme za ovu svečanost
