Historijat nastanka Mehanizma koordinacije ili kako su kantoni dobili moć
Finansijsko stanje nije bilo najsjajnije i tražio se angažman od Međunarodnog monetarnog fonda u iznosu od više od 500 miliona eura. Evropska unija je, kako bi aplikacija za članstvo BiH bila kredibilna tražila da se usvoji Mehanizam koordinacije i adaptacija Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.
Kako to obično biva, sve se iskombinovalo u jednu priču gdje su tadašnji premijer FBiH iz SDA Fadil Novalić i predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić, tada u SDA, a danas u NiP-u, odbili u svojstvu članova Fiskalnog vijeća da potpišu pismo namjere MMF-u za dobijanje kredita do kojeg je u tom trenutku bilo najviše stalo Miloradu Dodiku i RS-u. Uslov je bio da se postigne sporazum o Mehanizmu koordinacije, kojeg su tada blokirali iz RS-a, tražeći da entiteti imaju veću ulogu u donošenju odluka.
Treba napomenuti da je Mehanizam koordinacije bio već usvojen na sjednici Vijeća ministara 26. januara 2016. godine, ali su protiv toga se pobunile vlasti Republike Srpske.
Država se tako našla u svojevrsnoj pat poziciji, koja je na prvi pogled riješena sastankom Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika u restoranu Barka u Istočnom Sarajevu. Sastanku je prisustvovao i tadašnji predsjedavajući Vijeća ministara BiH Denis Zvizdić i premijerka RS-a Željka Cvijanović, a formalni domaćin bio je šef Delegacije EU u BiH Lars-Gunnar Wigemark.
Sastanku se pridružio i premijer Federacije BiH Fadil Novalić, koji je zajedno sa Zvizdićem potpisao Pismo namjere MMF-u.
U Barci je dogovoreno da radne skupine u kojima učestvuju predstavnici države, entiteta, kantona i Brčko distrikta odlučuju o pitanjima prema svojim ustavnim nadležnostima. Međutim, tačka tri sporazuma predviđa da više tijelo, u kojem učestvuju samo predstavnici države i entiteta, dakle bez kantona, može preispitati svaku odluku.
Ovakvom dogovoru se gotovo odmah usprotivio lider HDZ-a Dragan Čović, a Milorad Dodik, koji je dobio za njega tada očajnički potrebno pismo namjere, je par dana nakon dogovora "promijenio ploču" i podržao zahtjev Dragana Čovića da u Mehanizam koordinacije budu uključeni i kantoni.
"Prema onome što smo mi do sada imali usaglašeno, a mehanizam koordinacije se usaglašava posljednje tri ili četiri godine, sporne su tačke dva i tri sporazuma Izetbegovića i Dodika. Tu je evidentna želja, ja ne znam iz kojih razloga, da se eliminira participiranje kantona, sukladno njihovim ustavnim ovlastima, u mehanizmu koordinacije", rekao je Čović tada za Klix.ba nakon sporazuma Izetbegovića i Dodika.
Prema tome, u august 2016. godine se ušlo u situaciju u kojoj je Milorad Dodik dobio od MMF-a što je tražio, a dogovor njega i Izetbegovića nije mogao biti implementiran zbog protivljenja Dragana Čovića.
Rješenje za Mehanizam koordinacije je pronađeno 17. augusta na sastanku predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića i njegovih zamjenika ministara Vjekoslava Bevande i Mirka Šarovića s entitetskim premijerom Fadilom Novalićem i premijerkom Željkom Cvijanović.
U konačnoj verziji Mehanizma koordinacije izašlo se u susret i željama SNSD-a i HDZ-a i uvedeno je to da entiteti i kantoni mogu blokirati sve odluke, tj. za sve je potreban potpuni konsenzus.
"Ovaj ‘mehanizam koordinacije’ treba osigurati dosljedno stajalište BiH o svim pitanjima koja se odnose na EU, uključujući sudjelovanje u tijelima uspostavljenim u okviru SSP-a. Mehanizam koordinacije obuhvata preko 1.400 državnih službenika iz 14 vlada na svim razinama. Direkcija za evropske integracije djeluje kao njegovo tajništvo. Čine ga 36 radnih grupa koje pokrivaju sva poglavlja pravne stečevine, kao i političke i ekonomske kriterije", navodi se na stranici podrške EU parlamentima u BiH u poslovima integracija u Evropsku uniju.
Zanimljivo je da je Vijeće ministara BiH u januaru 2024. donijelo "Odluku o imenovanju članova radnog tima u BiH za izradu Plana reformi za provedbu Plana rasta za Zapadni Balkan". Ovaj tim, uspostavljen početkom godine, provodio je usvajanje Reformske agende u prethodnom periodu, koja nam je bila potrebna da bi od EU dobili prvu tranšu novca u iznosu od 70 miliona eura, a nismo je uspjeli poslati.
Odluka o radnoj grupi je donesena skoro u potpunosti po uzoru na problematični Mehanizam koordinacije pa smo se tako doveli u situaciju da u radnoj grupi opet imamo kantone bez čije saglasnosti za Plan rasta ne možemo uraditi ama baš ništa.
Dakle, nepostizanje konsenzusa vezanog za Plan rasta je vjerovatno samo početak mučnog procesa jer će za pristupanje Evropskoj uniji trebati usaglasiti na stotine dokumenata, a u principu će kao i većina stvari sve moći biti predmetom politikanske blokade.
