Hota Muminović obavijestila da se briše šest indikatora iz pravilnika o neprihvatljivim ponašanjima učenika

• Iz indikatora 49. se briše "kod učenika/učenice se uočavaju govorno-jezičke poteškoće (tepanje, mucanje, usporen razvoj govora)".

Ministarstvo najavljuje postupak izmjene Pravilnika kojim će šest indikatora biti uklonjeno iz njegovog priloga. Pravilnik će i dalje ostati na snazi, a nakon izmjena, u primjeni će ostati 71 indikator.

Nastavnici evidentiraju

Šta donosi novi pravilnik o ponašanju djece u školama u KS: Prate se i profilne slike učenika na internetu

Hota Muminović pojašnjava da prikupljanje podataka po Pravilniku nije samo sebi svrha, već služi pedagoško-psihološkoj službi da procijeni potrebu, inicira i provodi izradu plana podrške ili plana brige za učenika.

"Želim iskazati našu zabrinutost zbog stava Agencije da zdravstveno stanje, poput modrica, preloma, opekotina i samopovređivanja može ostati privatna stvar djeteta, što posljedično znači da se za takvog učenika ne izrađuje individualni plan podrške ili brige", kaže .

Iz Ministarstva su podsjetili na slučaj dječaka S. Ć. (3,5 godina) koji je 2014. godine mučen i na koncu ubijen od svojih najbližih srodnika, daleko od očiju i nadzora sistema koji ima konvencijsku obavezu da zaštiti svako dijete, pa i u slučaju kada je njegov najbolji interes ugrožen unutar same porodice ili od vršnjaka.

"Upozoravamo na strašne slučajeve zlostavljanja djece, posebno u periodima kada traju raspusti i kada djeca nisu na očima profesionalaca. Institucije sistema i profesionalci koji rade u njima upravo imaju obavezu da štite najbolji interes djeteta kada isti može biti ugrožen i u samoj porodici, bilo kroz zanemarivanje ili zlostavljanje. Zakon o zaštiti nasilja u porodici i Krivični zakon obavezuje profesionalce na prijavljivanje slučajeva nasilja nad djetetom, a Pravilnik je polazna osnova da se za takvo dijete/učenika izradi individulani plan podrške ili brige u školi. Na taj način se pokušavaju stručno tretirati traume i omogućiti uslove kako traume ne bi ostavile dugoročne posljedice po dijete, a u odrasloj dobi i po zajednicu", istakla je Hota Muminović.

Također, kako dalje pojašnjava, govorne teškoće, usporen govorni razvoj, mucanje i tikovi koji se ranije nisu pojavljivali mogu biti indikatori da djetetu treba stručni tretman, pomoć i podrška i nejasno je zašto bi navedeni izazov s kojim se dijete susreće trebao ostati neprimijećen, prešućen i netretiran od strane struke.

"Znakovi samopovređivanja kod djece predstavljaju tihi apel za pomoć, upućen roditeljima i profesionalcima. Može li ijedan profesionalac ostati nijem pred ožiljcima i ranama od samopovređivanja, nakon što ih uoči?", zabrinuta je Hota Muminović.