Igra riječi i posljedice: Zašto odjednom pristajemo na saradnju s NATO-om, a ne na integraciju
U ovom trenutku, odnosno nakon izbora 2018. godine, došli smo u situaciju da na državnom nivou vagamo riječi i gubimo mjesece i godine na političkim prepirkama o tome kakav odnos BiH treba imati prema NATO-u.
Iako je BiH još prije više od decenije zacrtala svoj NATO put i potpisala sve odluke na tom putu, dolaskom SNSD-a na vlast na nivou države (2018.) počinju problemi. To se prije svega ogleda na insistiranju da BiH može imati saradnju, ali ne i integracije u NATO. Upravo je to bio predmet spora duže od godinu, zbog čega naša država nije usvajala Godišnji akcioni plan (ANP) već je na kraju postignut kompromis u usvajanju Programa reformi.
Za probosanske stranke tu nema razlike. Uvjerene su da se put ka članstvu u NATO nastavlja. S druge strane stranke iz RS-a smatraju da su zaustavile taj put te da su pristali isključivo na saradnju s NATO-om, po uzoru na Srbiju.
Stoga je mjesecima problematizirano formiranje komisije za NATO integracije pri Vijeću ministara, jer je SNSD-ovom Zoranu Tegeltiji sporna upravo riječ integracije. U međuvremenu je dopredsjedavajuća Bisera Turković (SDA) ponudila kompromisno rješenje te je tako i formirana Komisija za saradnju s NATO savezom. Turković smatra da se suštinski ništa ne mijenja te da BiH ostaje na NATO putu. Međutim, u kontekstu borbe da država korača integracijskim procesima koji će garantirati sigurnost i stabilnost vaga se svaka riječ. Na jednoj riječi se kupe politički poeni i mijenja ravnoteža odnosa u državi.
SNSD će sada ovakav potez predstavljati kao svoj uspjeh, a opozcija u FBiH će kritikovati SDA da je izdala interese države.
Šta je realnost?
BiH će, bez obzira na naziv komisije, prije pristupanja NATO savezu morati provesti referendum ili donijeti novu odluku na državnom nivou. Ipak, u trenutnim okolnostima, kada je bitno da se država svojim težnjama i opredjeljenjima nasloni na NATO porodicu, svaka riječ se vaga i daje vjetar u leđa.
A ta riječ u nazivu komisije "saradnja" u koliziji je s odredbama Zakona o odbrani, gdje se jasno naglašava da će "BiH u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti provesti aktivnosti za prijem u članstvo NATO-a". Sada se postavlja pitanje kako će komisija s nazivom "saradnja" moći raditi na integraciji? Kako je moguće da se formira državna komisija koja je u suprotnosti s državnim zakonom? Formiranje takve komisije nije dio aktivnosti za prijem u članstvo. Barem ne u nazivu, a u pravu jedan zarez čini razliku, a kamoli riječ.
Jučer usvojena odluka o realizaciji starog Programa reformi također ne znači mnogo, jer i ta odluka ne ide direktno u Brisel, već prvo u Predsjedništvo BiH.
S druge strane, BiH tek treba da radi na usvajanju novog Programa reformi za 2020/2021. Na tom programu više neće raditi komisija za NATO integracije, već novoformirana Komisija za saradnju s NATO-om.
