Inkluzija osoba s teškoćama u razvoju zahtijeva multidisciplinaran pristup
O zaključcima s ove konferencije i problemu inkluzije razgovarali smo s defektologom Selmirom Hadžićem, predsjednikom "STOL-a".
Na ovom stručno-naučnom skupu učešće je uzelo preko 250 profesionalaca iz oblasti specijalne edukacije (defektologije), obrazovanja, zdravstva, socijalne zaštite i drugih oblasti. Učesnici su došli iz šest zemalja s 11 univerziteta iz preko 35 specijalnih ustanova, zatim iz velikog broja redovnih škola, zdravstvenih ustanova, ustanova socijalne zaštite i drugih. Predstavljeno je 90 naučnih, stručnih i istraživačkih radova u okviru više različitih sesija te su realizirane tri radionice.
Kako je u razgovoru za portal Klix.ba kazao predsjednik "STOL-a" Selmir Hadžić, ova konferencija je bila od izuzetne važnosti za oblast edukacije i rehabilitacije djece s teškoćama u razvoju.
On također ističe da je područje defektologije ili specijalne edukacije široko multidisciplinarno i da obuhvata rad s djecom/osobama s intelektualnim teškoćama, motoričkim teškoćama, govorno-jezičkim teškoćama, slijepim i slabovidnim, gluhim i nagluhim osobama, djecom i odraslim s poremećajima ponašanja, rad s odraslim osobama s različitim vrstama invaliditeta te mnoga druga područja rada s različitim razvojnim teškoćama u različitim oblastima (obrazovanju, socijalnoj zaštiti, zdravstvu).
Neophodna saradnja stručnjaka iz više oblasti
"Ova nauka i stručnjaci iz ove oblasti imaju odgovoran zadatak da pored direktnog rada s djecom i njihovim porodicama, uvijek ističu neophodnost timskog rada s drugim stručnjacima (ljekarima, psiholozima, pedagozima, socijalnim radnicima, učiteljima, nastavnicima), a sve za ostvarenje glavnog cilja, tj. uspješnog edukacijisko-rehabilitacijskog procesa djeteta i njegove opće socijalne inkluzije", ističe na početku Hadžić.
On navodi da je profesionalna nadogradnja i doedukacija iz različitih oblasti i metoda koje se primjenjuju u radu s djecom s teškoćama moguća samo pod okriljem visokoškolskih ustanova ili za one stručnjake koji imaju potrebne kvalifikacije za to područje.
"Potrebno je istaći da se prečesto susrećemo sa situacijima da s djecom s teškoćama u razvoju rade osobe bez neophodne profesionalne akademske izobrazbe što je veliki problem na koji kontinuirano ukazujemo nadležnim institucijama. Rad s ovom populacijom djece je jasno definiran i upravo multidisciplinarni pristup u okviru kojeg svaki stručnjak ima svoje područje djelovanja je preduvjet iskorištavanja maksimalnih kapaciteta djeteta. I ovo je jedan od zaključaka ove konferencije u čijem su radu učestvovali stručnjaci iz svih područja, krenuvši od defektologije preko psihologije, medicine, obrazovanja, socijalne zaštite, velikog broja prosvjetnih radnika i drugih", nastavlja on.
Inkluzivno obrazovanje treba biti sistemski ojačano
Selmir Hadžić govori kako se pitanje inkluzije u našem društvu često posmatra vrlo usko i to najčešće kroz obrazovanje, tj. kroz obrazovnu inkluziju i procese uključivanja djece u odgojno-obrazovne ustanove, što je, prema njegovim riječima, pogrešna praksa.
"Inkluzija je mnogo širok pojam koji podrazumijeva obezbjeđenje poštivanja prava svakog pojedinca i to u svim aspektima života bez obzira na bilo kakve različitosti. Kada govorimo o djeci s teškoćama u razvoju i odraslim osobama s invaliditetom, pitanje rane intervencije, obaveznog predškolskog programa, dostupnosti adekvatne i pravovremene stručne podrške u svim segmentima odgoja i obrazovanja, podrška porodicama, sistemsko obezbjeđenje neophodnih rehabilitacijskih programa, primjereni oblici školovanja, stručna podrška u vrtiću, školama, zdravstvenim ustanovama, procesi deinstitucionalizacije, život u lokalnoj zajednici i zapošljavanje samo su neki od izazova koje mi kao društvo još uvijek nismo obezbijedili, a s druge strane donijeli smo pozitivne zakonske propise u ovoj oblasti koji su temeljeni na međunarodnim dokumentima, ali poštivanje istih u praksi je sasvim drugačije", govori Selmir Hadžić.
Što se tiče konkretno obrazovanja djece s teškoćama u razvoju, Selmir Hadžić govori da ono mora biti sistemski dodatno ojačano te ravnopravno podržano kroz uključivanje sistema socijalne zaštite i zdravstva. U procesima odgoja i obrazovanja ove populacije postoji niz vitalnih programa koji su usmjereni ili na dijete ili na porodicu koji moraju biti obezbijeđeni od resora izvan obrazovanja, naglašava Hadžić.
"Proces zapošljavanja defektologa različitih profila u vrtiće i škole, ali i ostale ustanove, mora biti konačno prepoznat kao jedini ispravan put obezbjeđenja stručne podrške prije svega djeci, zatim njihovim roditeljima, učiteljima, nastavnicima, odgajateljima i dr. Upravo je navedena međuresorna saradnja važna s aspekta obezbjeđivanja ovakve podrške gdje bi se pored različitih zakonskih procesa usmjerenih ka djeci iz ovih resora obezbijedila i neophodna stručna podrška u svim javnim resursima od vrtića, škole, domova zdravlja, različitih socijalnih ustanova i sl. Pitanje kompletiranja stručnih timova vrtića i škola, osnaživanje psiho-socijalne podrške roditeljima, obezbjeđivanje asistenata u nastavi, nastavak arhitektonskog prilagođavanja ustanova, opremanje neophodnom opremom, koordinacija i usmjeravanje rada nevladinih organizacija samo su neki od koraka koje je neophodno sistemski rješavati u što skorije vrijeme", zaključuje Selmir Hadžić, predsjednik Udruženja defektologa, edukatora-rahebilitatora u KS "STOL".
