Iranka u Srebrenici: Podržavamo sve potlačene, ali nam je BiH na prvom mjestu, hiljade bi dolazile da mogu
Elham bin Abbas je iranska spisateljica poznata po svojim djelima koja se bave teškim temama. Autorica je dvije knjige, od kojih je jedna, "Silovanje u džentlmenskom stilu", posvećena ženama žrtvama silovanja u Bosni i Hercegovini. Knjiga je doživjela četiri izdanja i tiraž od nekoliko desetina hiljada.
Koliko su Iranci zapravo upućeni u ono što se dešavalo u Srebrenici i ostatku Bosne i Hercegovine?
Ne mogu reći da su svi Iranci upućeni u događaje u BiH tokom rata, prošlo je dugo vremena, neki su premladi, ali priča o Srebrenici nije zaboravljena u Iranu. Kroz knjige i grupe koje svake godine dolaze na marš mira, ta se poruka prenosi dalje i priča o onome što se dogodilo. S obzirom na to da smo mi sami doživjeli rat, ti pojmovi nisu nepoznati našem narodu.
Da li je ovo prvi put da dolazite na Marš mira i šta mislite o tome?
Da, meni je prvi put i drago mi je što dolazim s ovom grupom. Planiram se što više upoznati s onim što se desilo u Srebrenici kroz razgovor s ljudima. U grupi imamo i aktiviste, medijske radnike, kulturne radnike, influensere i ljude koji se bave međunarodnim pitanjima. Oni prate dešavanja na međunarodnom nivou. Mi na muslimane u BiH gledamo kao na našu braću i sestre. Ljude iz ove grupe zanima šta se dešava bilo kojem potlačenom narodu, ali ipak su ljudi u BiH na prvom mjestu. Da nema udaljenosti između Irana i BiH i birokratije, zasigurno bi dolazile hiljade ljudi iz Irana u Srebrenicu.
Vjerovatno se ne sjećate, mladi ste, šta se tada dešavalo u BiH, ali da li ste učili o tome, da li su vam stariji pričali?
Za vrijeme rata bila sam dijete, ali nedavno sam imala jednu situaciju gdje je jedna prijateljica pričala o Srbiji. Svi su reagovali na čudan način, ne znamo zbog čega, ali imamo neki čudan osjećaj. To je vjerovatno zbog slike koje imamo iz vijesti iz Bosne i Hercegovine. Mnogi koji su počeli čitati moju knjigu nisu uspjeli da je završe jer je tako potresna.
Da li se u školama u Iranu govori o ratu u BiH? Znamo da je usvajanjem rezolucije o Srebrenici, koju je podržao Iran, to sada veoma bitno pitanje.
Uči se o tome šta se dešavalo u Bosni i Hercegovini. Zna se da se desio rat, da su bosanski muslimani bili pod agresijom. Djeca u Iranu uče da se podrži svako nad kime se vrši represija i nasilje. Nekada je to bila Bosna, sada Gaza. Izgleda da je svijet zaboravio šta se desilo u Srebrenici, pa se to sada ponovo dešava u Gazi. Jako je bitno da ne zaboravimo šta se desilo u Bosni i sada Gazi.
Kada je riječ o vašoj knjizi, mnogima je zanimljivo da se na perzijskom piše o ratu u BiH. Možete li nam reći nešto o samoj knjizi?
Uvijek kada čitamo književnost o ratu, vidimo da je muški dio zastupljeniji, da se više o njemu priča. I kod nas se piše o tom "muškom" dijelu rata. Kada sam istraživala i pisala, pročitala sam da su mnoge žene molile da budu ubijene, da ne završe silovane. Znate, kada se pojavio ISIL, napravila se slika da su svi muslimani protiv žena, i mnogi su to pripisivali Islamu, a svijet zaboravlja da su sami muslimani bili žrtve nečega sličnog u Bosni. Imala sam potrebu da naglasim da zločin nema vjeru; zločinac nije ni musliman, ni katolik, ni pravoslavac. Silovanja u BiH su se dešavala sistematski, kao ratna taktika. Shvatila sam da moram stajati na strani istine i da je moja obaveza pričati o tome. To su bile nevine žene koje nisu ni smjele da pričaju o tome. One koje su pričale dokazale su da su jako hrabre, i naša je dužnost da to širimo.
Da li biste voljeli da se vaša knjiga prevede na bosanski jezik i da ljudi ovdje to pročitaju?
Ako postoji zainteresovanost bh. javnosti, naravno da bih voljela da bude prevedena. Ne znam kakva bi bila reakcija javnosti da neko ko nije iz BiH piše o zločinima, ali bi mi bilo drago ako bi neko htio da je objavi. Nama se čini da mnogi ljudi u BiH ne žele da pišu o ratu, a kod nas se kaže da ako ne čitaš historiju, ona ti se ponovi. Naša je dužnost pričati o tome i voljela bih da se u Bosni više priča o tome, i u porodici i u školama. Bilo bi mi drago da ovo o čemu sam pisala dođe i do jedne žene koja je spomenuta u knjizi. Neka zna ta žena da je nekome negdje u svijetu bilo bitno šta se desilo ljudima u Bosni i Hercegovini.
Firma Rame Isaka ostaje u krugu porodice? Nova vlasnica je dosadašnja direktorica
