Kada je 27. augusta prošle godine saznala da boluje od ciroze jetre, Alma se nije predavala i krenula je u odlučnu borbu protiv teške bolesti.
"Na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu su otkrili da bolujem od ciroze jetre, ali nisu znali kojeg je tipa. Više od mjesec dana su pokušavali nešto učiniti lijekovima, ali je bolest bila autoimunog tipa. Znali smo da moram na transplantaciju jetre, ali je bilo pitanje na koju kliniku. Na početku su bile dvije opcije, bolnice u talijanskoj Padovi i njemačkom Tibingenu. Bolnica u Padovi je odmah poslala odbijenicu, a iz Tibingena su odugovlačili. Onda mi je prijatelj preporučio Memorial bolnicu u Istanbulu i šefa Odjeljenja za opću hirurgiju i transplantaciju organa Muncija Kalayoglua. Tu je značajnu ulogu odigrala i Sebija Izetbegović, sadašnja direktorica Opće bolnice 'Dr. Abdulah Nakaš' u Sarajevu, koja mi je, također, preporučila Memorial bolnicu. Stupili smo u kontakt s doktorom Kalayogluom i on je odmah pozvao mog brata Alena, koji je bio i donator jetre, da dođe u Istanbul s mojim nalazima", priča Alma.
U Memorial bolnicu u Istanbulu Alma je stigla 2. novembra 2012. i pripreme za njenu operaciju trajale su desetak dana.
"Nakon što sam došla u bolnicu noć sam provela na intenzivnoj njezi. Uradili su mi sve nalaze. Bila sam loše posljednjih dana. Zbog ciroze jetre vrijednost amonijaka u krvi mi je rasla, a otoci od nakupljanja vode u organizmu postajali su sve veći. Sve funkcije jetre su mi bile popustile. Operisana sam 12. novembra i nikakvih komplikacija nije bilo", kaže mlada nastavnica.
Kada je u pitanju postoperativni oporavak, Alma ističe da je on prošao bez ikakvih problema, te da su ljekari bili pozitivno iznenađeni što oporavak teče tako dobro. Već nakon dva dana ljekari su joj rekli da se odlično oporavlja, iako je za prve rezultate obično potrebno pet dana.
"Iz bolnice sam izašla 26. novembra, ali sam u Istanbulu ostala još mjesec dana, odnosno do 25. decembra, jer je bilo potrebno pratiti razvoj oporavka i spriječiti eventualne komplikacije, te raditi svakodnevne kontrole", priča Muratović.
O Memorial bolnici u Istanbulu Alma ima samo riječi hvale. Takvu profesionalnost, ljubaznost i stručnost Alma ne može riječima opisati.
"Svakih pola sata ljekari i medicinske sestre su dolazili kod mene i pratili razvoj situacije, pričali sa mnom. Nije bitno da li je to radni dan ili vikend, stalno su bili pored mene. Kod njih se sve zna, ko mi daje lijekove, ko me hrani... Kada god sam trebala primiti lijekove ili infuzije, bolničari su mi objašnjavali o kojem se lijeku radi, kako djeluje na moj organizam... Meni je sve to bilo iznenađujuće, jer nisam navikla na takvu profesionalnost i ljubaznost. To mi je puno značilo i pomoglo u oporavku", iskrena je Alma.
Mlada nastavnica tjelesnog i zdravstvenog odgoja je sada u potpunosti oporavljena i ljekarski tim na čelu s Muncijem Kalayogluom je, kako tvrdi, uradio odličan posao.
"I dalje sam u kontaktu s njima. To mi je veliko zadovoljstvo, jer su mi oni spasili život. Još sam pod njihovim nadzorom i svaka dva mjeseca e-mailom im šaljem nalaze koje radim u Sarajevu. Ljekari iz Memorial bolnice su mi rekli da, ako želim, mogu ići i tamo na kontrole, ali mislim da nema potrebe. U novembru će biti godinu dana od moje operacije i tada ću ići u Istanbul na kontrolu", ističe Muratović.
Iako su joj ljekari Memorial bolnice rekli da se u potpunosti oporavila, te da se može vratiti ranijim aktivnostima, Muratović kaže da, ipak, postoji neka vrsta straha od fizičke aktivnosti.
"Vratila sam se na posao, ali ne u salu za fizičku kulturu. Iako ljekari tvrde da mogu raditi kao i ranije, postoji neka blokada u mojoj glavi koje se moram osloboditi. I to će doći vremenom, ali je trenutno najbitnije da sam u potpunosti oporavljena i da nemam problema", ističe Muratović.
Na kraju je kazala da će na transplantaciju jetre u Memorial bolnicu u Istanbulu uskoro ići i njena bivša učenica, te da vjeruje da će isti tim ljekara uraditi odličan posao i spasiti je.
