Izgradnja roditeljske kuće u Tuzli kasni, političari trebaju dati dozvolu za zemljište

Roditeljska kuća u Tuzli bi se prostirala na okvirno 400 kvadratnih metara, a sadržavala bi pet apartmana u kojima bi djeca i roditelji boravili, zajedničke prostorije, odnosno kuhinju, dnevni boravak, igraonu, konferencijsku salu te vešeraj i ostale tehničke prostorije. Benefite ovakvog objekta već je osjetila Buldić-Bešić koja je u sarajevskoj kući provela sedam mjeseci sa svojom kćerkom.

"Kao roditelj kažem da je ogroman značaj ove kuće. Možda će neko reći da to i nije baš tako, jer se dijete liječi u bolnici, međutim psihološki trenuci su izuzetno bitni. Osjećaj slobode tokom teškog perioda, uz to da imate mjesto na kojem se skupa sa djetetom osjećate sigurno je neopisiv. Svaki odlazak u bolnicu za moju kćerku je bio traumatičan zbog svih procedura kroz koje je prolazila i jedva je čekala da se vrati u roditeljsku kuću koja je bila naš drugi dom. To mjesto je bilo jedina svijetla tačka u toj teškoj i mračnoj situaciji, a ona se tamo jedino istinski smijala i bila sretna", ističe Buldić-Bešić.

Roditelji djece oboljele od raka na sve moguće načine pokušavaju pronaći snagu na dugotrajnom putu, a u velikoj mjeri im pomažu i iz Udruženja Srce za djecu oboljelu od raka. Roditelji koji nisu iz Tuzle, a nalaze se sa mališanima na tretmanu u Univerzitetskom kliničkom centru, dok čekaju izgradnju roditeljske kuće imaju mogućnost boraviti u roditeljskom stanu koji se nalazi u naselju Brčanska Malta. Od otvaranja u maju prošle godine do danas u ovom stanu je boravilo šest porodica.

"Stan nije toliko blizu, pa u njemu ne mogu boraviti sva djeca, već samo ona koja su u stabilnom stanju. U svakom slučaju u ovim trenucima ono nam je super rješenje, ali roditeljska kuća je nešto što je prijeko potrebno. Tamo će moći doći i djeca sa najkraćim mogućim pauzama od jedan dan", naglašava naša sagovornica.

Statistike pokazuju da godišnje u svijetu od milion djece, njih 150 do 15 godina starosti oboli od zloćudne bolesti. Maligniteti kod djece su drugačiji nego kod odraslih, a različita je i patogeneza, histološka slika, lokalizacija, kao i prognoza.

Pravi uzrok nastanka karcinoma dosad nije označen, a ljekari navode da u svemu tome pored genetike, odnosno genetskih mutacija veliku ulogu igraju vanjski faktori gdje su infekcije raznim virusima i bakterijama mogli pokrenuti taj mehanizam, zračenja...

Otprilike 70 posto dječijih malignoma čine akutne leukemije, tumori centralnog nervnog sistema i limfomi, a ostalih 30 posto su tumori bubrega, neuroblastomi, osteosarkomi, abdomiosarkomi, hepatoblastomi te drugi koštani, mekotkivni i jetreni tumori.

Trenutak kada se roditeljima ruši svijet upravo nastupa onda kada im doktor saopćava da njihovo dijete boluje od nekog oblika karcinoma. U Univerzitetskom kliničkom centru u Tuzli, odnosno Klinici za dječije bolesti trenutno kroz medicinski tretman liječenja od ove opake bolesti prolazi 10 djece, od čega je troje na bolničkom tretmanu. Dvije osobe su iz Brčko Distrikta dok je jedna iz Zvornika.

Šefica Odjeljenja za hematologiju i onkologiju prim.dr. Amila Latifagić za Klix.ba kaže da se zadnjih 50 godina terapijski protokoli za liječenje maligniteta kod djece usavršavaju svakih pet do deset godina, a uspjeh se najbolje ilustruje kroz akutnu limfoblastnu leukemiju, gdje je kod djece u svijetu, ali i BiH, postotak izlječenja 85 posto.

"Djeca prolaze kroz vrlo kompleksno liječenje, počevši od kompleksne dijagnostike i ona nisu pošteđena niti jedne procedure koja se radi i kod odraslih, kao što su biopsija koštane srži, aspiraciona punkcija koštane srži, lumbalna punkcija, biopsija limfnog čvora, biopsija tumora... Sve su to hiruško-traumatske procedure povezane s bolom, ali bez njih nema potpune dijagnostike", kaže nam Latifagić, koja trenutno na putu ozdravljenja vodi i pacijenta kojem je u trenutku dijagnosticiranja karcinoma bilo svega sedam mjeseci.

Nakon dobijanja kompletne dijagnostičke slike zadatak ljekara je da sazove onkološki konzilij sastavljen od različitih profila subspecijalnosti te se tada donosi konačna odluka o tretmanu pacijenta. Ni u procesu liječenja mališani nisu pošteđeni ničega u odnosu na odrasle - od hemoterapije, hiruškog zahvata, radioterapije te transplantacije koštane srži.

"Liječenje sa sobom donosi i komplikacije, jer ti lijekovi nisu vitamini. Oni su vrlo toksični i prave toksične komplikacije na svim organima, ne samo na koštanoj srži i hematološkim nalazima, već i na srcu, nervima, jetri, bubrezima, mišićima, krvnim sudovima...", ističe Latifagić.

Većina zloćudnih bolesti, u zavisnosti od stadija se liječe od nekoliko mjeseci do nekoliko godina, a dugotrajni boravak djeteta u bolnici zahtjeva psihosocijalnu podršku. Odjeljenje za hematologiju i onkologiju u Tuzli zahvaljujući lokalnoj zajednici uređeno je na poseban način, a najmlađi pacijenti imaju mogućnost da borave uz svoje majke.

"Bez obzira što sada imamo dobre uvjete, bolničko okruženje je dodatna trauma za pacijenta, ali i njegovu majku. Većina njih kod kuće imaju i ostale članove porodice koji sada ne mogu biti s njima. Izgradnja roditeljske kuće bi nam mnogo značila, jer bi u pauzama pacijenti i majka bili u okruženju svoje porodice koja im je velika podrška", navodi Latifagić.

Mališani boravkom u roditeljskoj kući dobijaju snagu za nastavak liječenja koje je mukotrpno. Upravo zbog toga su iz Udruženja Srce za djecu oboljelu od raka pozvali sve zastupnike u Skupštini TK da prilikom glasanja podrže dodjelu zemljišta za izgradnju ove kuće, jer će na takav način pomoći brojnim mališanima, ali i njihovim roditeljima na putu koji vodi ka njihovoj svijetloj budućnosti.