Osmanović je uhapšen 23. novembra 2019., na osnovu krivične prijave koju je MUP RS podnio Tužilastvu za ratne zločine Republike Srbije, nakon čega mu je Viši sud u Beogradu odredio pritvor. U trenutku lišavanja slobode nije bila raspisana potjernica, niti je u Srbiji bila podignuta optužnica ili pokrenuta istraga.
Naredba o provođenju istrage u Srbiji donesena je tek 24. novembra 2019., dan nakon hapšenja, a 25. novembra 2019. Osmanu Osmanoviću je određen pritvor, za sve vrijeme trajanja istražnog postupka. Kao obrazloženje razloga za određivanje pritvora Sud je naveo opasnost od bjekstva, s obzirom na to da Osman Osmanović nije državljanin Srbije.
Istražni postupak je okončan nakon tri mjeseca i 21. februara 2020. je podignuta optužnica te mu je produžen i pritvor, u kojem se nalazi i danas, dvije godine nakon hapšenja.
Porodica Osmana Osmanovića je u podnesku sudu, putem advokata Đorđa Dozeta, tražila od Višeg suda da donese odluku i dozvoli Osmanoviću odbranu sa slobode, u strahu da će loši uslovi u pritvoru narušiti njegovo ionako loše zdravstveno stanje. Predlagano je i puštanje uz kauciju ili u kućni pritvor, međutim, sud je odbio zahtjev. Zvanični organi države Bosne i Hercegovine su diplomatskim putem tražili izručenje Osmanovića Bosni i Hercegovini, ali je Republika Srbija to odbila.
Osmanoviću se stavlja na teret da je u maju i junu 1992. počinio krivično djelo ratnog zločina nad civilima srpske nacionalnosti, na lokalitetu "Rasadnik" u Gornjem Rahiću, kod Brčkog. U to vrijeme on je bio angažovan kao inspektor u MUP-u Republike Bosne i Hercegovine, Centru službi bezbjednosti Tuzla.
Pripremnim ročištem, održanim u maju 2020. godine, pokrenut je sudski proces, a prvi glavni pretres je održan u junu 2020., u okviru kojeg su saslušani svjedoci tužilaštva i odbrane. Iznošenje završnih riječi pred Višim sudom u Beogradu počet će 5. novembra 2021.
Viši sud u Beogradu uz Osmana Osmanovića u pritvoru drži i Huseina Mujanovića. Očekivalo se da će Srbija Osmanovića i Mujanovića izručiti zajedno s Edinom Vranjem, ali i pored žive diplomatske aktivnosti do toga nije došlo.
Postavlja se pitanje da li su državni organi zakazali, odnosno da li su bili manje aktivni u "spašavanju" Osmanovića i Mujanovića nego u slučaju Vranj i zašto je to bilo tako, javlja Bosanska medijska grupa.
