Javna kuhinja u Glamoču prehranjuje mnoge, od bebe do starca od 89 godina
Posebno je ovo mjesto za Glamoč, uslužuje korisnike svih nacionalnosti i religijskih opredjeljenja, ne služi svinjetinu i vrlo je senzibilno kada je riječ o vjerskim blagdanima. Jelovnik Javne kuhinje u Glamoču je uvijek prilagođen običajima za vjerske blagdane, danima posta i slično. Za Novu godinu su ispekli janje pa je, kažu, bilo pravo slavlje...
Blaženko Soldat je koordinator projekta i priča nam o instituciji koja je za Glamoč mnogo više od javne kuhinje.
"Javna kuhinja u Glamoču postoji od aprila 2001. godine i za ovih skoro sedamnaest godina napravili smo više od pet stotina hiljada obroka. Danas imamo više od devedeset korisinika, a u ovom periodu bilo je više od devet stotina onih koji su bar mjesec dana bili korisnici naše kuhinje", kaže nam Soldat, naglašavajući da je kuhinja pozicionirana u centru Glamoča te da korisnici dolaze iz kruga od dva do četiri kilometra.
Soldat kaže i kako nažalost postoje i brojni korisnici iz udaljenih dijelova općine koji nemaju priliku dolaziti do kuhinje redovno, a kojima je hrana itekako potrebna. Postoji ideja da se za naredni period uz pomoć Crvenog križa i njihovog mobilnog tima pokuša doći i do tih ljudi. Postoje i oni stari i iznemogli koji ne mogu doći do kuhinje pa im hranu odnose drugi korisnici koji stanuju blizu njih.
Zamišljeno za stare, a korisnici sve mlađi
"Radnim danima svojim korisnicima pripremamo jedan topli obrok, a petkom podijelimo suhe obroke za dane vikenda. Kad smo zamišljali ovaj projekt mislili smo da će nam korisnici biti pretežno stariji ljudi, u dobi od šezdeset i više godina. Ipak, u realizaciji smo shvatili da postoji znatan broj socijalno ugroženih porodica, samohranih očeva ili majki sa četvero ili više djece i zbog toga nismo mogli ispoštovati vlastita pravila, nego smo otvorili vrata i za njih. Tako danas imamo korisnika koji imaju samo sedam dana, bebu rođenu prošle sedmice, ali i starca od osamdeset i devet godina", kaže koordinator Blaženko Soldat.
Mnogi koji uspiju dobiti posao i prestanu biti korisnici, nastavlja Soldat, kasnije se opet sticajem životnih okolnosti vrate na kuhinjski kazan, što posebno brine.
"Kuhinja je sve ove godine projekt Organizacije 'Misija bez granica', s željom da se poboljša socijalno stanje u našoj sredini. Odlično sarađujemo s Centrom za socijalni rad, s vjerskim institucijama koje su aktivne u Glamoču, vjerujemo da ćemo i s novim načelnikom uspješno sarađivati, sve sa zajedničkim ciljem", priča Blaženko ističući negativan socijalni trend porasta broja korisnika.
Kad se organizira neka akcija podjele hrane ili odjeće, uvijek se pojavi bar još desetak onih kojima je pomoć potrebna, a nisu korisnici javne kuhinje. Kuhinja ima dvoje uposlenih, koordinatora Blaženka i kuharicu Juliju, ali ističu kako imaju i nesebičnu podršku korisnika kroz volontersko čišćenje restorana i neke druge poslove.
Djevojčica iz osnovne škole i starac koji pješači sat vremena po svoj obrok
"Prostor koji danas koristi glamočka Javna kuhinja je raniji Šipadov salon namještaja, dosta veliki prostor u staklu koji se za žestokih glamočkih zima teško ugrije. Jutros je u Glamoču izmjereno -18 stepeni i nije baš ugodno. Uz kuhinju kreiraju i druge sadržaje, kurseve šivanja i pletenja, nastoje i na neki drugi način obogatiti socijalni život korisnika. Žene koje ovdje preuzmu pletivo znaju isplesti čarape za neke muškarce, samce, tako da postoje i drugi pozitivni socijalni efekti", kaže nam Soldat.
Ispričao je i kako je s devetnaest godina, prvog svog radnog dana za "Misiju bez granica", nosio potrepštine jednoj starici koja mu je sticajem okolnosti umrla na rukama. Taj događaj mu je, kaže, obilježio život i usmjerio ga da se još aktivnije nastavi baviti pomaganjem ljudima kojima je pomoć potrebna.
Priče i slike koje možete vidjeti i čuti u Javnoj kuhinji u Glamoču tople su i teške, potresne i jake, pravi presjek socijalnog stanja u jednoj od najsiromašnijih općina u državi. Upoznali smo starca koji sat vremena u jednom smjeru, po dubokom snijegu i velikom minusu pješači po svoj obrok. Posebno je potresna slika djevojčice od desetak godina koja poslije škole dođe na ručak u Javnu kuhinju u Glamoču. Svi s kojima smo pričali kažu da preživljavaju ponajviše zahvaljujući ovoj kuhinji.
Onog petka kad je ekipa portala Klix.ba stala u red ispred glamočke Javne kuhinje na jelovniku je bio restovani krompir i ćufte. Uvjerili smo se u ono što su nam kazivali korisnici, da je hrana odlična, a posao koji rade koordinator Blaženko i sjajna kuharica Julija zaista vrhunski.
Projekti "Misije bez granica"
"Misija bez granica" je međunarodna kršćanska nevladina organizacija koja skoro 60 godina pomaže u zemljama istočne Evrope. U Bosni i Hercegovini radi od 1992. godine na razne načine, počevsi od humanitarnog rada i pomaganja porodicama i pojedincima nakon ratnih sukoba, a danas sve više na pomaganju porodicama da postignu samoopstojnost. Tako danas pored projekata pomoći učestvuje i u projektima razvoja porodica, da bi iste bile konkurentnije na tržištu rada te sposobne samostalno funkcionisati. To ostvaruju kroz male biznis projekte poput kupovine alata, kurseva jezika ili kompjutera, poljoprivrednih projekata i projekata uzgoja domaćih životinja.
Pored rada s porodicama u kojima su također djeca, "Misija bez granica" radi i sa starijim osobama i pojedincima koji imaju potrebu za dnevnom pomoći u obliku obroka. Tako, osim kuhinje u Glamoču koja radi uz podršku tima iz Mostara, u partnerstvu s evanđeoskim crkvama u Zenici i Prijedoru podržavaju još devedeset korisnika javnih kuhinja u tim gradovima.
Misija trenutno radi projekte s porodicama pored Mostara i u Bugojnu i Tuzli, a u prošlosti su radili u Livnu i Trebinju. Trenutno se na ovaj način brinu za blizu 140 porodica. Osim u našoj zemlji, "Misija bez granica" radi u još pet zemalja istočne Evrope i to Albaniji, Bugarskoj, Rumuniji, Moldaviji i Ukrajini, a zemlje sponzori su, pored evropskih, i s drugih kontinenata - Afrike, Sjeverne Amerike i Australije.
