Jedina želja mladog bračnog para iz Žepe je da sagrade novu štalu i prehrane troje djece

Uz porodičnu kuću zasijali su vrt i sve snage usmjerili na uzgoj stoke. Desilo se, međutim, da se prije sedam dana srušila štala pa su prinuđen ovce i krave, bez obzira na vrijeme, ostaviti pod vedrim nebom.

"Štala mi se srušila prije sedam dana, ovce neću imati gdje zatvoriti, a i od goveda štala isto samo što nije pala. Imam 50 ovaca, tri krave i dvoje teladi. Ne znam šta da radim. Jedino primanje koje imamo je dječiji doplatak od 105 KM mjesečno i ako mi muž šta zaradi, to je sve. Stoku što prodamo, to čuvamo da imamo za zime i sve tako", priča Elma.

Elma i Himzo nemaju drugi posao. U Žepi ga je teško pronaći, valjda je zato i sve manji broj mlađih porodica koje odlučuju ovdje zasnovati život. Elma kaže da ih je svega desetak, a Žepu uglavnom nastanjuju stariji ljudi. Školu pohađa tek devetero djece, među njima dvoje Omanovića, Emina koja je napunila devet i Adil šest godina. Najmlađi Omanović Admir prošle je subote napunio godinu.

"Imam troje djece, djevojčicu i dva dječaka. Treba njih odgojiti, borimo se zaista. Vrijedni smo, radimo, ali sve je to malo. Moja je jedina želja da mi se napravi štala i ništa više, jer moram od dječijih i svojih usta odvojiti da je napravim, a ne smijemo u zimu ući bez štale. A kako ću djetetu reći da nemam, kako. A nemam drugog izbora. To je moja priča. Prošle godine smo konkurisali za štalu kod federalnog ministarstva, poslali papire, ali su nas odbili", priča Elma.

Omanovići strahuju od dolaska zime, ali i novih nedaća. Svakodevna je briga da djeci omoguće koliko-toliko bolji život. A on nije nimalo jednostavan. Čak ni Himzina majka, koja živi s njima, nema penziju, a čemu se mogu nadati mlađi od nje.

"Život u Žepi je kakav može biti, nema ništa, čak ni prodavnice, sve starina. Ja sam 1990. a muž 1983. godište. Hoćemo raditi, želimo bolje, ali je mnogo, mnogo teško", kaže Elma.