U nekoliko zemalja svijeta je cijeli mart proglašen mjesecom koji obilježava žensku historiju, a sve u cilju toga da se o pravima žena ne priča samo jedan dan u godini. Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, položaj žena je na nezavidnom nivou, a praznik koji se obilježava 8. marta je rijetka prilika da se na to podsjeti.
Analizirajući brojna istraživanja koja su provedena u našoj državi, a koja tretiraju pitanje jednakosti spolova, zaključak je da se prije radi o nejednakosti, nego jednakosti. Iako u teoriji Bosna i Hercegovina ima zakonsku regulativu koja bi trebalo da osigura jednaku zastupljenost oba spola u svim sferama života, situacija u praksi je ipak drugačija.
Da žene nisu ravnopravan spol u BiH tvrdi i aktivistica Sarajevskog otvorenog centra Amina Dizdar:
"To naravno ne znači da su žene u svakoj oblasti podzastupljene, ali za većinu možemo to tvrditi sa sigurnošću. Tu prije svega mislim na one javne segmente života u kojima je neravnopravnost možda najvidljivija, kao što su učešće žena u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti i učešće u upravljačkim strukturama javnih preduzeća".
Bosna i Hercegovina je tradicionalno društvo u kojem se žene svaki dan bore za bolji položaj, a ustaljeni stereotipi o ulozi žene dio su tradicionalnog pogleda na društvo, zbog čega je neophodno mijenjati svijest kompletnog društva.
Na osnovu podataka Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine stopa zaposlenosti prema spolovima je u 2018. iznosila: žene 25%, a muškarci 44,1% i samo na osnovu ovih podataka se primijeti osjetna razlika među spolovima.
Upravo sferu rada kao područje gdje je najuočljivija diskriminacija prema ženama ističe i aktivistica Dizdar:
"Često vidimo diskriminatorne oglase koji traže isključivo radnice (kuharica, čistačica, vaspitačica...), brojne žene dobiju otkaz nakon što zatrudne, a prilikom zapošljavanja, odnosno na razgovorima za posao im se postavljaju pitanja poput 'Planirate li zasnovati porodicu?', 'Imate li djecu i slično?'."
Unapređenje zakonske regulative kao rješenje
Dizdar smatra da unapređenju položaja žena može najviše doprinijeti prijavljivanje svih slučajeva diskriminacije i sankcionisanja onih osoba, pravnih ili fizičkih, koje krše zakon.
"Za početak možemo unaprijediti postojeće zakone, npr. uskladiti Krivični zakon FBiH s Istanbulskom konvencijom kako bi se kriminalizirala određena ponašanja, a istovremeno primjenjivati one koji su zasad dovoljni da se pruži zaštita svima koji su bili podvrgnuti nekoj vrsti diskriminacije", kaže Dizdar.
Na promovisanju jednakosti spolova rade brojne vladine i nevladine organizacije, međutim za mijenjanje svijesti kompletnog društva potrebno je mnogo rada.
"Nasilje nad ženama, uznemiravanje na osnovu spola i seksualno uznemiravanje je još uvijek veliki problem ovog društva na koji sistem ne reaguje ili reaguje vrlo blago obeshrabrujući time žrtve da prijave počinitelje. Nadalje, ženama se još uvijek dodjeljuju tradicionalne uloge i djeca odrastaju učeći iz udžbenika u kojima se žena opisuje kao majka, kuharica, domaćica, učiteljica, a muškarac kao doktor, direktor, itd. ", kazala je Dizdar.
Jedan od pokušaja unapređenja prava žena jeste i konferencija koju organizuje Agencija za ravnopravnost spolova na sam praznik, a cilj je osnaživanje žena i izgradnja sigurnijeg okruženja.
Erdogan ima rješenje za rat u Ukrajini: Najrealniji mirovni plan za obje strane?
