Kad država zbog straha od odgovornosti ne smije da radi svoj posao: Paradoksi na primjeru pruge u Jablanici
Funkcioneri u FBiH otvoreno govore kako se nisu usudili krenuti s konkretnim koracima u obnovi pruge jer se plaše odgovornosti, odnosno pravnih pogrešaka u procesu javnih nabavki, zbog kojih mogu krivično odgovarati. Čak se kao primjer navodio slučaj bivšeg premijera FBiH Fadila Novalića koji je zbog javnih nabavki u vrijeme koronavirusa i nabavke respiratora na kraju završio u zatvoru.
Stravične poplave područje Jablanice i još nekoliko gradova pogodile su 4. oktobra. Dva dana nakon sabiranja prvih projekcija štete rečeno je da će zbog uništene pruge u Donjoj Jablanici samo preduzeće Željeznice FBiH na dnevnoj bazi gubiti 280.000 KM. To je izjavio premijer Nikšić. Ako je vjerovati toj procjeni onda je gubitak do danas preko 14 miliona KM.
Veliki broj kompanija, poput lukavačkog Gikila su zbog toga direktno pogođeni te su zabilježeni višemilionski gubici. U međuvremenu na sceni smo imali prozivke, međusobne optužbe pa na kraju i smjenu uprave Željeznica FBiH.
Pravna nesigurnost je evidentno uzela toliko maha da država, odnosno institucije koje po zamisli svog osnivanja i postojanja trebaju preuzeti odgovornost, to ne rade, jer se plaše. Plaše se da će prekršiti Zakon o javnim nabavkama pa su svi kalkulisali i čekali nekog drugog da učini prvi potez. A uništena pruga je i dalje visila u zraku, kao što visi i danas.
Skoro dva mjeseca od tragedije pojavljuje se informacija da će, kako reče premijer Nikšić turska kompanija Čengiz "očitati lekciju i donirati radove i konstrukciju". Ipak, prema riječima Nikšića u određenom segmentu će se morati koristiti i Zakon o javnim nabavkama pa tek ostaje da se vide detalji jer ih Vlada FBiH još nije saopćila.
S druge strane, kome će to Čengiz tačno očitati lekciju? Kojim tačno institucijama? Da li donacija obnove pruge govori o nesposobnosti vlade da za dva mjeseca od nesreće pokrenu stvari s mrtve tačke? Da li donacija govori koliko se vlast ne zna nositi sa problemima? Čega se plaše? Zakona ili nesposobnosti da odgovornost prilagode zakonskim okvirima?
U konačnici, vlast, državna, kao ni entitetska nikada nije saopćila gdje je naprimjer novac koji je Hrvatska obećala donirati BiH, a obećano je 10 miliona eura. Za šta će taj novac biti upotrijebljen? Šta je sa ostalim donacijama i zašto se većina konkretne akcije svodi na donacije? Gdje je akcija domaćih institucija, a ako se zvaničnici plaše odgovornosti, a to im je posao, onda je problem dublje u sistemu.
