Kada Hotić otkrila kako je nastala rezolucija: Otišle smo Guterresu, zaplakao je nakon mog govora
Kako je kazala, ova Rezolucija je pečat na istinu.
"Za sve ove naše godine borbe, za istinu i pravdu, da se u svijetu prizna istina i prihvati i da osigura neki pismeni trag, ova Rezolucija je to", kazala je.
Majkama Srebrenice Rezolucija znači puno, dodala je, i to u kontekstu toga da je svijet osjetio potrebu da treba da prizna zlo koje se nama desilo.
"Ne da bi se mi svetili nekome, niti bismo, niti nam to treba, nego da se pamti i obilježava svake godine, da se obilježava i u smislu te istine da se proučava u udžbenicima. Da omladina ima jednu istinitu historiju, da ne žive u lažima, kao što sam ja živjela u svojoj mladosti. Voljela bih da svijet uči historiju onakvu kakva jeste i da bude putokaz da ne skrenu s pravog puta, da se ne uradi nekome takvo zlo, jer to je zlo i za one koji izvrše i one koji su doživjeli. Moj sin je trebao da živi, da se oženi i ima djecu. Toga nema, ostala sam sama da sama pijem kafu. Pitaju me Kado s kim ti živiš, ja kažem s Kadom, imam Kadu, kafu i cigaru, to je sve. Imam kćerku koja ima troje djece. Voljela bih da moja djeca budu slobodna na ovom prostoru, da imaju život dostojan čovjeku. Svi ćemo mi umrijeti jednog dana, ali ne bih željela da ni jedna majka doživi ono što sam ja doživjela. Oni koji su počinili taj zločin, pokušavaju sve ove godine lažima to osporiti i to je teško", kazala je.
Smatra da narod nije zadovoljan s današnjim vođama iz Srbije.
"Politika koja je bila ratna živi u ovim današnjim vođama, oni je slijede, a narod s tim nije zadovoljan. Mi imamo saradnju s mladima iz Srbije, imali smo javne tribine gdje sam otvoreno pričala šta se nama dešavalo. Narod je narod, dobar je i srpski narod. Rat je nanio ogromnu štetu svima. Njihove vođe se ne bore za njih, narod nije kriv, narod nije išao na to da nestane jedan narod zato što se neko zove Mujo ili Haso. Religije su bile paravan za mnoga zla. Ni jedna religija ne govori da se ubije drugi. Da se sve religije poštuju, ne bi ni zakon bio potreban", kazala je.
Dodaje da nikad nije rekla da su Srbi genocidan narod, pa je opisala jedan susret u Srbiji sa mladićem koji je na grudima imao lik Ratka Mladića.
"Ni kad sam doživjela da ukopam dva tabuta, ni tad to nisam rekla. Jednom je, dok sam govorila na jednoj tribini u Srbiji, ušao mladić s Mladićevom slikom na prsima. Ušao je sav zadihan i kaže 'neka ta gospođa kaže šta je bilo u Bratuncu.' Rekla sam 'sine, bilo je krvi do koljena, a znaš čije - bošnjačke. Istjerali su nagu ženu iz kupatila, imama su natjerali da pije pivo i zaklali ga i njega i njegovu djecu.' Rekla sam mu možda da se može i liječiti, da možda može ozdraviti, čim je došao. 'Ali, oni koji su ti ostali kod kuće, možda aplaudiraju krvnicima, za njih nema lijeka.' Ja bih oprostila vojniku koji je išao da ubije ako je natjeran. Nalogodavac je kriv. Krive su njihove vođe", kazala je.
Dotakli smo se i izjava predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji posljednjih dana najavljuje 'mirni razlaz'.
"Dodik nije glup, on je inteligentan. On treba znati šta govori. Oni su se pogrešno opredijelili da će negiranjem sve ovo obrisati. Rane koje bi barem malo zakorile, na taj način krvave još uvijek. Teško ljudima koji su izvršavali zločin, kad krenu spavati njima dolaze slike onih krikova. Valja to nositi na savjesti. Oni su našli pogrešan put, trebali su davno, poslije svake presude, osuditi svoje zločince. Trebali su prihvatiti tu odgovornost. Valja nama živjeti. I dan danas se ljudi sastaju. U mojoj Srebrenici i dalje ima Srpkinja s kojima se ja pozdravim. Dokle god ne budu rekli 'sramota me je', teško je stvoriti povjerenje".
Upitali smo je da li ima u Srebrenici komšija Srba koji su joj se izvinili.
"Još dok sam vraćala svoj stan, jedan komšija Veselin pitao me je li Sead preživio. Kad sam rekla da nije, zaplakao je. Rekao mi je da će mi on popuniti formulare, da mi pomogne. Dakle čovjek je. Jedna žena, Dana se zove, me je najbolje u to vrijeme posavjetovala oko vraćanja stana".
Prisjetila se kakav je život bio u Srebrenici prije rata.
"Uživalo se. Srebrenica je slikovita. Njene šume, proplanci, čaršija lijepa... Kasnije sam saznala da po procentu visokoobrazovanih ljudi Srebrenica ima veći procenat nego Sarajevo. Naši ljudi su iz sela slani u Beograd, Zagreb, Sarajevo, školovali su se. Roditelji su htjeli da im djeca budu obrazovana. Srebrenica je bila jedna jaka industrijska zona. Mogao je raditi ko je god htio. Svi smo se poznavali, posebno u čaršiji".
"Ja se zahvaljujem Bogu da mi nismo bili agresor, da se protiv nas ne vode onakve optužbe. Mi se uopće nismo nadali da naše komšije mogu uzeti oružje i da kažu ubijte Kadu i Seada. Hvala Bogu da mi nismo kao oni, bude mi lakše. Ja im ne bih bila u koži".
Prisjetila se i susreta s Vojislavom Šešeljom tokom jednog suđenja u Beogradu.
"Kaže on da su se majke Srebrenice obogatile na lažima i da se u Kravici nije desilo to što se desilo. Upitala sam ga odakle on zna to sve. Kaže da je bio u Kravici. Pita on mene šta sam ja radila u Kravici, kažem to je moj teren. Pitam ga šta ste vi radili? Objasnite. Kojim poslom ste vi bili tu? Vi ste veliki neprijatelj srpskom narodu, rekla sam mu. Vi opravdavate taj zločin. On mi je rekao 'ovoj gospođi ne smije pasti dlaka s glave'. Rekao mi je 'ova gospođa ima muku'. Ja sam rekla nemam ja muku, ja imam žalost, a vi imate muku. Rekao mi je da nema Bosne, rekla sam mu da je ima, da je bilo hiljadama godina".
Prisjetila se i posjete Aleksandra Vučića Srebrenici u ljeto 2015. godine.
"Mi smo Vučića u Srebrenici lijepo dočekali. Ja sam mu rekla ako ste došli da se iskreno poklonite, onda se dobro došli. On je tako prošao, bio je vidno uznemiren... Kad su otišli u mezarje, kasnije smo primijetili da je neko bacio kamen i nastala je gangula. On je otišao mimo onog protokola kuda su svi zvaničnici prolazili, otišao je okolo. Iz Srbije je došlo 18 policajaca u civilu da izazovu taj incident. Taj dan je uzeo dženazu, uzeo nam je svetinju kako bi skrenuo pažnju na sebe, kako je on dobročinitelj, a da ga mi nismo prihvatili. Kasnije je suđeno njegovim policajcima što su otkrili istinu. Ja se ne bojim toga da će Vučić ponovo proizvesti neki rat. On je lagao i lagao svoj narod da ne može više. A u stvarnosti on se ne bori za narod svoj, nego za sebe. Neka uzme ono što je u svijetu pozitivno. On kaže da je držao kišobran iznad Sarajeva, a lijepo se puška vidi. Što ne kaže da je tada bio zaluđen, da je slušao svoje vođe, da je bio mlad, ali da se promijenio. Ali, ne, on to poriče", kazala je.
Kako kaže, Emirati su je iznenadili glasanjem.
"Ali, i oni su naklonjeni Rusima. Ali, oni nisu bitni, kao ni bilo koja zemlja koja nije glasala".
Otkrila nam je kako je došlo do toga da Rezolucija o Srebrenici stigne do Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.
"Ovo je bio posao Majki enklava Srebrenice i Žepe. Godine 2019. smo se sastale s Antoniom Guterresom (generalni sekretar Ujedinjenih nacija op. a.), tražili smo da se zaštite Haške presude. UN je dužan da vodi računa o radu Haškog tribunala i njegovim učincima. Mi u Bosni ne možemo zakonski postići da je genocid kažnjivo negirati, da onda Ujedinjene nacije to urade. Tada nam je rekao da naša vlada pokuša naći neku državu da pokrene tu inicijativu. Mi smo tada pričali s našim predstavnicima vlasti. U maju prošle godine smo ponovo bili s Guterresom, tada smo tražili da se dvije Srebrenice postavi ispred Ujedinjenih nacija. Tražili smo spomen sobu. Tražili smo i Rezoluciju, između ostalog. Tad nam je rekao da je to jedino moguće kroz Generalnu skupštinu i da tu Rusi ne mogu staviti veto. Guterresu su oči bile pune suza nakon mog govora, jer ja sam direktna, kao i Munira. Hvala Bogu na kraju se to pokrenulo, pojavila se Njemačka".
Kaže da su poslije toga otišle kod člana Predsjedništva Denisa Bećirovića.
"On nam je rekao da Lagumdžija završi posao oko cvijeta Srebrenice, javile su se dvije arhitektice koje će to uraditi. To će biti četiri kvadratna metra ispred zgrade UN-a. Tad su se Bećirović i Lagumdžija krenuli u priču oko Rezolucije. Ne znam kako se i kada Njemačka uključila, to je kasnije među njima bilo".
Kaže da novinar Happy TV Milomir Marić i predsjedavajući NSRS Nenad Stevandić nisu vrijedni tužbe, govoreći o najavama Munire Subašić da će Stevandića tužiti.
"Marić nije vrijedan ni da se tuži, nije ni Stevandić. Možda je to Munira rekla u revoltu. Oni su ispod tog nivoa da se tuže", kazala je.
Gostovanje Kade Hotić u Klix Studiju možete pogledati direktno na našem YouTube kanalu kao i na portalu Klix.ba.
Također, nas možete slušati i na Spotify, Apple Podcastu, Amazon Music i drugim platformama.
