Kako izgleda proces usvajanja djece u BiH: Njihove ručice čekaju upravo vaš zagrljaj
Da bi se pokrenuo postupak usvojenja, potencijalni usvojitelji, odnosno zainteresovane osobe, podnose zahtjev za usvojenje centrima za socijalni rad u svojim lokalnim zajednicama.
Nakon toga, organ starateljstva na osnovu pribavljenih dokaza utvrđuje da li su ispunjeni uvjeti za zasnivanje usvojenja djeteta propisani Porodičnim zakonom.
Treba napraviti razliku između nepotpunog i potpunog usvajanja djeteta.
Nepotpuno se može usvojiti dijete do navršene 18. godine života. Nepotpuno mogu usvojiti bračni partneri zajednički, jedan bračni partner uz pristanak drugog i maćeha ili očuh djeteta koje se usvaja.
Također, osobe koje nisu u braku i vanbračni partneri koji žive u vanbračnoj zajednici najmanje 5 godina, mogu nepotpuno usvojiti ako za to postoje naročito opravdani razlozi. Zasnivanjem nepotpunog usvojenje nastaju prava i dužnosti između usvojitelja i usvojenika iste kao i između roditelja i djece.
Nepotpunim usvojenjem ne prestaju prava i dužnosti usvojenika i roditelja i srodnika. Ovo usvojenje je moguće raskinuti ukoliko se utvrdi da za to postoje opravdani interesi maloljetnog usvojenika.
Potpuno se može usvojiti dijete do navršene desete godine života. Potpuno usvojiti dijete mogu bračni partneri zajednički, te maćeha ili očuh djeteta koje se usvaja.
Ukoliko vanbračni partneri žive najmanje pet godina u vanbračnoj zajednici mogu potpuno usvojiti dijete.
Važno je napomenuti da usvojiti može osoba kojoj nije oduzeto roditeljsko staranje, nije ograničena ili oduzeta poslovna sposobnost, nije kažnjavana i nije pod istragom, ne boluje od bilo kakvih oboljenja koja se može odraziti na život i zdravlje djeteta i sl., a pod uslovom da pruža dovoljno garancije da će pravilno ostvarivati roditeljsko staranje.
O ovoj temi smo porazgovarali sa Lanom Lekić, ponosnom majkom četvero djece, koja je nakon rođenja sina skupa sa svojim suprugom odlučila da usvoji njih troje.
U razgovoru za portal Klix.ba pokušala je da ukaže na pravne nedostatke sa kojim se ona susretala u ovom procesu, a imala je i savjet za sve one parove koji imaju iskrenu želju za usvajanje djece.
Koji je trenutak prevagnuo da se odlučite na usvajanje i kako ste se odlučili na taj korak?
Cijeli svoj život okružena sam djecom. Svu mlađu od sebe sam hranila, čuvala i uvijek razmišljala o velikoj porodici punoj malenih ručica i zagrljaja. Kroz svoje fakultetsko obrazovanje volontirala sam u humanitarnoj organizaciji kroz koju sam ušla u svijet djece bez roditeljskog staranja.
Gledati ih svaki dan kako čeznu za zagrljajima, toplotom porodičnog života odlučila sam jednoga dana jednom djetetu to i pružiti. Naša odluka je došla nakon rođenja djeteta te smo započelli proceduru doslovno nakon mog izlaska iz porodilišta.
Znali smo da je procedura dugotrajna, tako da nismo željeli odgađati. Mišljenja sam da biti roditelj znači voljeti dijete i brinuti se o njemu. Da bi postala majka, žena ne mora nu roditi dijete. Nema tu velikih riječi i velike filozofije. U srcu jednostavno znate da ste baš vi izabrani za tu ulogu...
Prije usvajanja, postoji i period adaptacije od pola godine, što je i razumljivo. Kako su izgledala vaša prilagođavanja, navikavanja, usklađivanje potreba...?
Mi smo jednostavno znali kako, jer smo imali iskustvo prvog djeteta. Kao i kada rodite dijete, u potpunosti je ista prilagodba. Maleno novo biće koje je vama dato na cjeloživotnu brigu stiglo je u vaše gnijezdo i vi jednostavno instinktivno znate šta trebate raditi i kako ga zaštititi.
Mi smo bili toliko sretni i ushićeni, danima nismo spavali. Grlili smo, ljubili i svi redom nosali našu bebu da joj nadoknadimo sve propušteno. Tačno nekada mislim da smo i uspjeli u tome.
Naš zakon koji pokriva usvajanje ima dosta nedostataka. Na koje poteškoće ste vi naišli, šta bi to prema vašem dosadašnjem iskustvu trebalo mijenjati?
Veliki broj djece nalazi se u domovima za djecu bez roditeljskog staranja u Bosni i Hercegovini. Siromaštvo, narušeno zdravlje, ovisnost, nasilje u porodici, samo su neki od razloga zašto roditelji ostave dijete u ustanovi socijalne zaštite.
Veliki broj parova želi usvojiti dijete, ali se susreću sa zakonskim procedurama koje su duge i komplikovane. Najveći problem je što nema dovoljno djece koja ispunjavaju zakonske uvjete kako bi bila usvojena. Za većinu djece koja su ostavljena u domovima, roditelji se iz različitih razloga nisu zakonski odrekli starateljstva što je uvjet da bi mogla biti usvojena.
Sam proces usvajanja je dugotrajan i svi koji žele biti usvojitelji moraju imati veliku dozu istrajnosti i odlučnosti. Nama je trebalo četiri duge godine do zagrljaja naših malenih ručica, ali vrijedilo je svaki dan istrajnosti i upornosti. Ta istrajnost vas učvrsti u odluci.
Nažalost, stava sam da puno toga u državi treba mijenjati. Centri za socijalni rad imaju malo kadra i taj kadar je rasut na hiljadu drugih problema – od razvoda do nasilja. Nema tu niti vremena niti volje da se usvojenje stavi na neko prvo mjesto rješavanja.
Ovaj proces, kao i mnogi drugi u našoj državi, mogao bi biti pojednostavljen uz trud i volju nadležnih institucija, a ja ću se svojim putevima od društvenih mreža pa nadalje boriti za svako dijete, proći sa roditeljima kroz svaki dio procedure i biti tu za njih.
Koji su to pravni, a koji "ljudski" uslovi koji se trebaju ispuniti da bi ostvarili ovo pravo?
Uslovi su jednostavni - ljubav i vaša želja koju centri za socijalni prepoznaju kroz aplikaciju koju im pošaljete i kroz razgovore koje vodite sa njima. Svi bračni parovi do 45. godine života mogu ostvariti pravo na usvojenje.
Upravo to neka bude motivirajući faktor da se na usvojenje odlučite što ranije. Na svojoj instagram stranici "Mama Lana" savjetujem roditelje da bez obzira što žele biološko dijete, svakako započnu proceduru usvojenja. Upravo na tom putu spoznaju svoju snagu i upoznaju sebe. I za kraj, nemojte odustati, male ručice čekaju vaš zagrljaj ljubavi.
