Složeni sistem
30

Kako izgleda protivbalistička odbrana Izraela i koja je uloga sistema "Željezna kupola"

Piše: Dean Džebić
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock
Izrael je država sa najvećim iskustvom u protivbalističkoj odbrani te je na temelju tih iskustava razvijen cijeli niz sistema koji trebaju odgovoriti na ovaj tip prijetnje.

Program razvoja protivraketne i protivbalističke odbrane u Izraelu je iniciran nabavkom balističkih raketa od Sovjetskog saveza krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina.

Inače, balističke rakete za razliku od drugih tipova raketa predstavljaju nosače nuklearnog, ali i konvencionalnog oružja. Zbog odvojive bojeve glave imaju najveći potencijal destrukcije s obzirom na ubojni teret od 100 i više kilograma eksploziva u konvencionalnoj izvedbi.

Cijeli niz arapskih zemalja je tada kupio tehnologiju za proizvodnju balističkih raketa i to u prvom redu balističke rakete srednjeg dometa R-17 Elbrus (NATO: Scud). Sve zemlje regije su iz rakete R-17 derivirale cijeli niz tipova i podtipova raketa pri čemu je u tom procesu proliferacije raketne tehnologije najdalje otišao Irak sa balističkom raketom Al Hussein te Iran sa raketom Shahab.

Upravo je raketa Al Hussein bila značajna za dalji razvoj izraeskog sistem protivbalističke odbrane obzirom da je 17. januara 1991. godine režim Saddama Huseina lansirao više od 40 raketa Al-Hussein na Tel Aviv i Haifu.

Tadašnji sistem protivbalističke odbrane Izraela su činile tada eksperimentalne baterije američkog sistema MIM-104 Patriot. Većina raketa je probila odbranu zbog nedovoljno usavršenog sistema odbrane te na temelju tih iskustava Izrael započinje proces stvaranja sopstvenog protivbalističkog štita sa sistemima koje razvija samostalno ili u saradnji sa SAD.

Čime raspolaže Izrael

Danas Izrael ima jedan od najsloženijih sistema protivbalističke odbrane sa mnoštvom kopnenih, zračnih, pomorskih, ali i kosmičkih sistema. Svaki protivbalistički štit počiva na dobrim obavještajnim podacima o protivniku, ali i budnosti satelitskog nadzora iz LEO orbite čime se odrazi raketnih motora balističkih raketa mogu mapirati u početnoj fazi leta.

Zbog male udaljenosti među zemljama regije Izrael se zbog koncepta zaštite stanovništva prvenstveno oslanja na sistem evaluirajućih senzora koji detektuju protivničke rakete na velikoj udaljenosti. Upravo na temelju tog sistem razmjene podataka i informacija, izdaju se alarmi i uzbune stanovništvu Izraela za odlazak u skloništa.

Zatim, Izrael može računati na radar za rano upozoravanje Green pine sa dometom od preko 500 kilometara. Podaci sa ovog radara su ključni za primanje podataka o trajektoriji i visini leta raketa koje idu ka Izraelu pri čemu su ti podaci neophodni za rakete-presretače.

Nakon što radari za rano upozorenje uoče ciljeve, iste proslijeđuju protivbalističkim platformama na kopnu, moru i u zraku. Na kopnu Izrael može računati na raekte presretače Arrow 2 i Arrow 3 koje su razvijene uz saradnju sa SAD. Namjena ova dva sistema se razlikuje po sposobnostima obzirom da je Arrow 3 sposoban gađati balističke rakete koje dolaze iz egzosfere odnosno preko stotog kilometra visine.

S druge strane Arrow 2 ima zadatak djelovati u endosferi na visinama ispod stotog kilometra pri čemu obje rakete imaju domet od preko 2000 kilometara.

Ukoliko prvi obruč protivbalističke odbrane prođu protivničke rakete kao što je bio slučaj u napadu koji se desio u aprilu ali i jučerašnjem napadu, onda na scenu stupaju sistemi Davidova praćka (David Sling) sa dometom od preko 300 kilometara uz podršku sistem Patriot PAC-2GEM+.

Ono što razlikuje sisteme Arrow u odnosu na David Sling i Patriot jeste etapa leta protivničkih raketa u kojima djeluju. Arrow sistemi imaju zadatak da djeluju što dalje i preventivnije od izraelskog zračnog prostora u početnoj fazi srednjeg kursa leta rakete. S druge strane Patriot i David Sling djeluju iznad izraelskog teritorija čime je njihova uloga odbrane u završnoj (terminalnoj fazi).

Ono što je problematično jeste ukoliko protivnička raketa dođe u završnu fazu, onda se u zavisnosti od cilja ali i manevarskih ili aerobalističkih spsobnosti raketa, svaka raketa značajno teže obara. To je faza leta u kojoj raketa prema svom inercijalnom navođenju naglo gubi visinu i usmjerava se ka cilju što je čini teže uhvatljivom za protivbalističku odbranu.

Sistem "Željezna kupola"

Tokom sinoćnjeg napada jasno se moglo uočiti da je većina raketa koja je ušla u završnu fazu uspješno pogodila određeni cilj na kopnu uz nepoznati parametar preciznosti. Sistemi Iron dome odnosno popularna Željezna kupola na kopnu, ali i u verziji za pomorske snage kao C-DOME sa dometom od 60 kilometara, ne učestvuje u protivbalističkoj odbrani Izraela.

Namjena sistema Iron dome jeste odbrana od raketa kratkog dometa, raekta višecijevnih bacača raketa obzirom da je prema specifikacijama rakete Derby kojima raspolaže sistem Iron dome sposoban odgovoriti samo na te prijetnje.

S druge strane vrlo značajnu ulogu u sistemu protivbalističke odbrane ali i odbrane od krstarećih raketa ima i izraelsko ratno zrakoplovstvo koje je za tu namjenu moderniziralo američke vipšenamjenske avione pete generacije F-35. Združeno izraelski sistem protivbalističke odbrane izgleda snažno uz dobru integraciju sistema C4 za razmjenu informacija i podataka u realnom vremenu. Ali u slučaju napada sa velikim brojem raketa iz različitih pravaca po modelu saturacije i bez podrške raketnih razrača te nosača aviona pete flote Ratne mornarice SAD, ovaj sistem ne može da odgovori na sve zahtjeve.

Uloga i podrška SAD u razvoju izraelske protivbalističke odbrane je krucijalna obzirom na zajendičke projekte razvoja i modernizacije ali i godišnjih vježbi protivbalističčke odbrane "Cobra" koji se godišnje planiraju između vojski SAD i Izraela. Dugo iskustvo suočavanja sa prijetnjama od balističkih raketa koje ima Izrael, ukazuje da bez višeslojnog sistema protvbalsitičke odbrane uz pomoć partnera i saveznika, nije moguće odbraniti infrastrukturu Izraela.