Kako je biti nacionalna manjina? Hazan sarajevske sinagoge Igor Kožemjakin o životu u BiH
Kožemjakina, koji je i član Vijeća nacionalnih manjina Kantona Sarajevo, smo posjetili u Aškenaskoj sinagogi koja postoji 120 godina. Upravo je u novembru prošle godine obilježena godišnjica postojanja ove sakralne građevine koja nije bila samo značajna za Jevreje, već za sve građane.
Naš sagovornik je u priloženom videozapisu istakao da je zakonski okvir, kojim se tretiraju nacionalne manjine, dobar, ali da u stvarnosti položaj manjina i nije toliko dobar. Ukazao je vlastima na čemu bi posebno trebale poraditi za unapređenje položaja nacionalnih manjina.
Podsjetio je da nacionalne manjine, pa tako i Jevreji, kao i svi oni koji se ne izjašnjavanju kao pripadnicima jednog od konstitutivnog naroda ne mogu biti birani u značajne državne institucije. Izdvojio je i ono što smatra da su također drugi značajni problemi te se u tom kontekstu osvrnuo na stereotipe prema onom što smatra da je primjerenije zvati manjinskim zajednicama.
Prijedlog Vijeća nacionalnih manjina
Predsjedavajući Vijeća nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine Mujo Fafulić je krajem prošle godine najavio i to da će se predložiti da u općinskim/gradskim vijećima mora biti najmanje jedna osoba koja je nacionalna manjina.
Ukazao je da će se to tražiti u lokalnim zajednicama u kojima živi najmanje tri posto nacionalnih manjina. Osim toga, naglasio je da će biti predloženo da u zajednicama u kojima je više od tri posto nacionalnih manjina bude birano i više vijećnika koji su nacionalne manjine. Podsjetio je da je to značajno pitanje za integraciji ka EU.
Zahtjevi i podrška EU
Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, osim Jevreja, nacionalne manjine su Albanci, Crnogorci, Česi, Italijani, Mađari, Makedonci, Nijemci, Poljaci, Romi, Rumuni, Rusi, Rusini, Slovaci, Slovenci, Turci i Ukrajinci. Da bi Bosna i Hercegovina postala članica Unije, mora primijeniti Kopenhaške kriterije kojima se garantira demokratija, vladavina prava, zaštita ljudskih prava i prava manjina.
Kopenhaški dokument je najznačajniji za zaštitu nacionalnih manjina, jer se njime ističe da je pripadnost nacionalnoj manjini stvar pojedinca koji ima pravo na upotrebu:
-
Maternjeg jezika (privatno i u javnosti), na šta je ukazao i Kožemjakin;
-
Obrazovanje, vjerske institucije, uspostavljanje i održanje međusobnih kontakata u državi i s građanima drugih država s kojima ima zajedničko etničko ili nacionalno porijeklo ili vjerska uvjerenja;
-
Na pristup i razmjenu informacija na maternjem jeziku;
-
Na osnivanje organizacija i udruženja.
EU je i finansijski podržala zaštitu nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini.
