Kako je Milošević pristao da Sarajevo pripadne FBiH, najtvrđi bio kod pregovora o Grbavici

Delegacija Republike Bosne i Hercegovine je put Sjedinjenih Američkih Država krenula s nekoliko jasnih zahtjeva od kojih nije namjeravala odstupati, a jedno od njih je bilo cjelovito Sarajevo.

Na početku pregovora oko Sarajeva rješenje je bilo distrikt odnosno da ima status "D. C." kao Washington, pisao je kasnije Ivo Komšić, tadašnji član Predsjedništva BiH.

S druge strane, delegacija Republike Bosne i Hercegovine (RBiH) željela je cjelovito Sarajevo nad kojim bi centralna državna vlast imala snagu da spriječi bilo kakvo odvajanje teritorije.

Ipak, srpska strana je imala želju da Sarajevo bude podijeljeno na "srpsko Sarajevo" i "ostatak Sarajeva", a na tome su prvenstveno insistirali bosanski Srbi, ali ne baš i Slobodan Milošević, što će se kasnije ispostaviti kao ključno.

Momčilo Krajišnik, ratni predsjednik skupštine bosanskih Srba, je kazao da su Srbi željeli lokalne vlasti u "općinama u kojima su oni većina" i svoju policiju.

Kako je Milošević "prelomio"

S obzirom na to da se dugo "natezalo" oko ovog problema, glavni medijator pregovora Richard Holbrooke je u subotu, 18. novembra, tokom šetnje, rekao Slobodanu Miloševiću da se pitanje Sarajeva mora riješiti u Daytonu, a Milošević mu je odgovorio sa "danas neću jesti dok ne riješim Sarajevo".

Kako se prisjeća Holbrooke u svojoj knjizi "Završiti rat", kasnije istog dana je Milošević nenajavljen došao kod njega i rekao mu da će on riješiti problem. Ali, zamolio ga je da to u tim trenucima ne dođe do ostalih Srba u njegovoj delegaciji i da im on saopći kasnije tu vijest. Milošević je smatrao da je pitanje ovlasti RS-a važnije od teritorijalne većine. Tom prilikom je, prema prisjećanju Holbrooka, kazao da je Izetbegović zaslužio Sarajevo jer ga nije napustio. "On je tvrd tip. To je njegovo", rekao je.

Problem poslije toga predstavljala je činjenica da Milošević nije želio ni u tom trenutku da kompletno Sarajevo bude u Federaciji BiH.

Milošević je prišao karti i pokazivao šta Srbi žele. Tu je bio dio Grbavice i Vogošće. Holbrooke i Christopher Hill su se pobunili i rekli da Izetbegović na to neće pristati. Tako je i bilo kad su Chris Hill i Holbrooke otišli kod Izetbegovića.

Kako je opisao Holbrook, on, Hill i general Wesley Clark su se vratili kod Miloševića istu noć i počeli detaljne pregovore oko Sarajeva. Milošević je izgledao popustljiv kad su počeli proučavati "svaki put i svaku crtu terena" na karti. Njih trojica su zadovoljna otišla sa tog sastanka u subotu navečer, a sutradan je postignut dogovor o cjelovitom Sarajevu. Dakle, u njegovoj knjizi se ne objašnjava detaljnije kako je Milošević konačno prelomio odluku.

"Naselje Grbavica bilo konačna pobjeda"

Detaljnije objašnjenje oko toga kako je Milošević do kraja "prelomio" da prepusti kompletno Sarajevo Bošnjacima dao je Haris Silajdžić.

"Na red je došlo sarajevsko naselje Grbavica. Tu je Milošević bio veoma tvrd. Pojasnio sam Miloševiću da bi bilo suludo na tom dijelu iscrtavati entitetsku granicu, Grbavica je oduvijek bila neodvojivi dio Sarajeva. Sve je to slušao američki general Clark i u jednom momentu rekao kako mu nije jasno da nekome može na um pasti da dijeli grad, posebno glavni grad države Bosne i Hercegovine. Slobodan Milošević je na momenat zastao, pogledao u Clarka, a onda se obratio meni: 'Harise, bre, nećeš mi valjda uzeti i Grbavicu?' Naravno da sam računao da Grbavica bude u sastavu grada Sarajeva, da stadion 'Grbavica' i dalje bude 'Željin' stadion sa kojeg će se oriti navijački uzvici, i uspio sam. Milošević je potpisao entitetsku nedjeljivost Sarajeva, a to je, ustvari, bila i konačna pobjeda. Ne samo Sarajeva, nego cijele Bosne i Hercegovine", ispričao je Silajdžić.

Srbi iz delegacije ljuti na Miloševića

Član srpske delegacije Radomir Lukić kazao je jedne prilike da je pitanje Sarajevo bilo jedno od onih zbog kojih Srbi nisu htjeli da stave potpis.

Također, prema riječima Silajdžića, Milošević je u jednom trenutku prišao bošnjačkoj delegaciji i rekao:

"Vi zaslužujete Sarajevo, jer ste se borili za njega, a one kukavice su vas ubijale s brda. Mislio je na bosanske Srbe".

Nikola Šainović, bivši premijer Srbije, rekao je da su se mnogi Srbi naljutili na Miloševića zbog Sarajeva.

"Činilo nam se da su postojala drugačija ljudska rješenja od onih koja su nametnuta u Dejtonu", kazao je.

Zanimljiv je i detalj koji je Holbrooke također opisao a tiče se odstranjivanja bosanskih Srba iz pregovora u Daytonu. Kazao je da se to desilo tokom pregovora upravo o Sarajevu. Momčilo Krajišnik je udarao po mapi i pokazivao mjesto na Ilidži gdje ima pet hektara zemljišta i gdje živi. Govorio je da to "neće dati". Amerikanci su tada shvatili da je previše ljudi uključeno u pregovore i da oni neće uspjeti na taj način.

Godinama nakon Daytona Krajišnik je rekao da nema simpatije prema Miloševiću jer je dao Sarajevo Bošnjacima.

"Ako neko treba da slavi Miloševića, onda ste to vi", rekao je Krajišnik obraćajući se Bošnjacima.

Pregovori u Daytonu završeni su poslije 20 dana, 21. novembra 1995. godine.