Kako je Politico pisao o Srebrenici: Na godišnjicu genocida Bošnjaci se osjećaju izolovani od Evrope
Za mnoge Bošnjake veći dio Europe nije prepoznao masovno ubistva više od 8.000 pripadnika njihove etničke zajednice od strane srpskih snaga kao istinsku evropsku tragediju. Uz antimuslimansku retoriku i porast predrasuda u Evropi, oni također osjećaju kako se drugi Evropljani sve više udaljavaju od njihove zajednice i zemlje.
"Srebrenica i ono što se dogodilo s Bošnjacima ne smatra se dijelom kolektivnog nasljeđa Europe, za razliku od možda Holokausta. To se doživljava kao nešto što se događa na periferiji Europe, daleko od Brisela i evropske kulture", rekao je Hikmet Karčić, istraživač zločina genocida.
U julu 1995. godine, Bosna i Hercegovina je više od tri godine bila u ratu koji je sukobio njene etničke zajednice koje govore istim jezikom, ali su podijeljene prema svojoj vjerskoj pripadnosti na pravoslavne Srbe, katolike Hrvate i muslimane Bošnjake. Rat je bio dio niza sukoba koji su podijelili Jugoslaviju, usmrtivši više od 100 000 ljudi i prisiljavajući milione iz njihovih domova.
Teritorij oko Srebrenice kontrolisale su srpske snage, a oko 25 000 izbjeglih Bošnjaka bilo je istrgnuto iz njihovih domova.
U razdoblju od tri dana, srpske snage odvele su više od 8.000 muškaraca i dječaka, kao i neke žene i djevojke, iz ove skupine izbjeglica. Pucali su u njih iz neposredne blizine i brzo zakopali njihova tijela na raznim mjestima u srebreničkoj regiji. Sud za ratne zločine u Haagu presudio je da je masakr predstavljao genocid.
"Cijela je generacija nestala, cijela je generacija ubijena i od tada je odrasla cijela generacija. Srebrenica je mjerna jedinica kojom Bosanci mjere svoj život", rekao je Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica.
Svakog 11. jula, na godišnjicu masakra, lokalno stanovništvo, političari i aktivisti za ljudska prava dolaze na brda oko sela Potočari, sada posuti hiljadama i hiljadama vitkih mramornih nadgrobnih spomenika koji označavaju posljednje počivalište mnogih Srebreničana.
Ipak, daleko od tog komemorativnog skupa, Bošnjaci, bilo pobožni ili sekularni ili čak ateisti, njihova etnička ili vjerska pripadnost često se od drugih proizvoljno povezuje jedino s onom njihovih predaka, smatraju da njihova patnja do danas nije priznata.
"Veliki dio europskog identiteta temelji se na protivljenju islamu i kulturama i idejama koje su došle s istoka. Još uvijek postoje mainstream konzervativni krugovi u Europi koji Bosance smatraju nepoželjnim ostatkom okupatorske sile", rekao je Suljagić.
Osmansko nasljeđe
Balkan je dom najveće koncentracije europskih muslimana u nekoliko zemalja, što je rezultat 500 godina osmanske vladavine koja je započela oko 15. stoljeća.
Iako se općenito priznaje da je većina muslimanskih zajednica na Balkanu prije osmanskih osvajanja bila kršćanske vjere ili mnogobožci, stoljeća osmanske prisutnosti dovela su do toga da se umjereni oblik islama isprepliće s prethodno postojećim kulturama.
Padom komunizma, multietničke federacije poput Sovjetskog Saveza i Jugoslavije raspale su se na etnički i vjerski homogenije nacionalne države - neke relativno mirno, poput Sovjetskog Saveza, dok su druge, poput Jugoslavije, ušle u rat.
Zapadnoeuropske zemlje prihvatile su stotine hiljada bosanskih izbjeglica 1990-ih. Međutim Suljagić smatra da muslimanske zajednice često nisu istinski integrisane u takve zemlje.
"Integracija zajednica muslimanskog porijekla često je ograničena na situacije kada potrebe tržišta rada nadvladaju postojeće kulturne predrasude. Ipak, osjećam da nekima mogućnost da Bosna kao država s muslimanskom većinom postane dijelom EU, počinje izazivati nelagodu", rekao je.
Bosanski muslimani su bili prisiljeni proživjeti traumu kada je austrijski književnik Peter Handke izabran za dobitnika Nobelove nagrade za književnost.
Handke tvrdi da su zapadni mediji preuveličali razmjere srpskih zločina nad Bošnjacima. Također je bio široko viđen kao pristaša Slobodana Miloševića, bivšeg predsjednika Srbije koji je umro dok mu se sudilo u Haaškom sudu za ratne zločine. Handke je prisustvovao njegovoj sahrani.
Također, francuski predsjednik Emmanuel Macron opisao je Bosnu i Hercegovinu kao "vremensku bombu koja otkucava" koja se suočila s problemom povratka džihadista - izjava koja je izazvala bijes u zemlji, ali na međunarodnom nivou nije naišla na veliku osudu.
Tokom vrhunca sirijskog rata, Bosna i Hercegovina vidjela je stotine muškaraca i žena koji su se pridružili redovima Islamske države. Ali u tom pogledu teško da je bila sama. Isto se dogodilo u zemljama širom Europe, uključujući Francusku. Bosanski dužnosnici također primjećuju da je njihova zemlja prva u Europi koja je spremno primila natrag i procesuirala svoje strane borce.
Karčić je rekao da su teroristički napadi u Sjedinjenim Državama i Europi doveli do povećanja skepticizma u većem dijelu Europe prema tome da se muslimanske zajednice, sekularne ili pobožne, mogu smatrati europskim.
"To dovodi do toga da bosanski muslimani moraju stalno dokazivati da su umjereni. Jer pretpostavka je da niste i da je Bosna na ivici nametanja šerijatskog zakona", rekao je.
Poricanje bosanskog genocida također je česta tema krajnje desnice u Europi, čija uvjerenja šire neki populistički lideri. Te grupe stavljaju sve muslimane u Europi, bez obzira na porijeklo, u isti koš.
Kada je ubica iz Christchurcha puštao antimuslimansku bosansku ratnu pjesmu tokom svog live prijenosa masakra na Novom Zelandu, mnogi su Bosanci bili šokirani da je njihovo iskustvo potaknulo brutalni napad na drugom kraju svijeta.
"Napad na Christchurch zaista je otvorio oči ljudima kako se određene ideologije mogu pokupiti na međunarodnom nivou", rekao je Karčić.
Na individualnoj razini, preživjeli Srebrenice također su se morali suočiti s osobnom stigmom i predrasudama.
Emir Sulejmanović rođen je u šumi oko Srebrenice 13. jula 1995. godine kada su njegovi roditelji izbjegli masakr. Završio je u Finskoj kao izbjeglica.
"U školi su me maltretirali jer su djeca u europskim zemljama koja nikada nisu vidjela rat bila potpuno zaštićena, dok sam morao nositi breme onoga što su proživjeli moji roditelji i činjenicu da su me doživljavali kao drugačijeg", rekao je Sulejmanović.
Sulejmanović je sada profesionalni košarkaš, koji je bio dio nekoliko španskih ekipa, a trenutno igra za Athletico Bilbao. Rekao je da njegov sportski uspjeh znači da se kao odrasla osoba ne suočava s diskriminacijom.
"Sanjam jednog dana igrati za NBA i shvatio sam da su naporan rad i profesionalnost najbolji način za borbu protiv predrasuda", rekao je.
